Stan se nalazi u zgradi, u starom jezgru Goriške, koja ima status zaštićenog kulturnog dobra, a renovirana je posle zemljotresa. Arhitekte Ajda Vogelnik Saje i Katja Florjanc pozvane su u fazi prenamene neiskorišćenog tavana, koji je vlasnica malog stana na poslednjem spratu, želela da pretvori u stambeno potkrovlje. Njen prethodni dom arhitekte su pretvorile u kućnu kancelariju, dok su tavan preuredile u prostran i komforan stan za petočlanu porodicu. Kućna kancelarija je ostala povezana sa novom jedinicom unutrašnjim stepenicama.
Arhitekte su zasnovale tlocrt na želji vlasnika da plan bude što otvoreniji i fluidniji. Tavan pod četvorovodnim krovom bez kolenog zida predstavljao je veliki izazov - kako obezbediti dovoljnu stojnu visinu i istovremeno što funkcionalnije urediti prostorije? Pored dimenzija prostora, arhitekte su morale da vode računa i o zahtevima iz propisa o zaštiti kulturnih dobara, kojima se ne dozvoljavaju veće intervencije na krovu; zato su se kod teme osvetljenja morali zadovoljiti krovnim prozorima i kućicama, pri čemu su dodatni problem predstavljale čelična krovna konstrukcija i pozicije vertikalnih instalacija.
Dobro dizajniran stan nije samo odgovor na ograničene zahteve prostora; uprkos tim ograničenjima, arhitekte su stvorile prostran moderan prostor snažnog i jedinstvenog karaktera.
Na sva navedena ograničenja arhitekte su odgovorile jasnim centralnim tlocrtom. On je u sredini obeležen dvovisinskim prostorom sa galerijom na gornjem nivou i kaljevom peći ispod nje, koja deli potkrovlje na dve polovine. U jednoj je veliki, otvoreni dnevni boravak sa trpezarijom i kuhinjom te izlazom na novi čelični balkon u sklopu krovne kućice dok su u drugoj polovini spavaće sobe. Dnevne zone su orijentisane na jug i zapad, a sobe pretežno prema severu, pri čemu spavaća soba gleda i ka istoku.
Arhitekte Ajda Vogelnik Saje i Katja Florjanc dodatno su osvetlile dnevnu zonu krovnim prozorima, koji se nalaze visoko i osvetljavaju prostor kao svetlarnik, dok kupatilo dobija prirodno svetlo na posredan način, kroz staklena vrata spavaće sobe.
Poseban prostor je i otvorena galerija u potkrovlju, obložena tekstilom. Pored snažnog ambijentalnog i prostornog efekta, parafraza je posmatranja okolnih krovova, a poseban je i po integrisanju tradicionalnih elemenata u inače izrazito savremeno opremljen stan. Pletena ograda arhitekte i dizajnera Mancea Ahlina podseća na idrijsku čipku, a zidana kaljeva peć ispod galerije unosi dašak rustičnosti u prostor.
Velika visina osnovnog prostora omogućila je povezivanje gornjeg nivoa galerije sa dečjom sobom. Ispod plafona u dečjoj sobi, arhitekte su uspele da naprave „tajnu kućicu” koja nudi mesto za povlačenje, skriveni ugao stana.
Uglavnom su upotrebljeni prirodni materijali, među kojima preovlađuje svetlo drvo u kombinaciji sa tamnim akcentima i tamnim parketom položenim u obliku riblje kosti; ovi akcenti daju prostoru poseban karakter. Kako bi prostor približili standardnim razmerama, arhitekte su deo krovova pokrile drvetom i vizuelno smanjile ukupnu visinu. Pod galerije je prekriven mekim tekstilnim oblogama, pogodnim za dečju igru i bosa stopala.
Stan je pun uglova koji su maštovito osmišljeni. Na primer, možemo pomenuti vezu između peći i postojećeg dimnjaka, koji je zamišljen kao udoban naslon u mekom delu galerije ili stepenište sa gotovo neprimetnom staklenom ogradom.
Informacije o projektu:
|