U nastavku:
1. Šta je uvala?
Uvala je posebna vrsta kanala koji se javlja na konkavnom spoju dveju krovnih ravni. Uvala je vrlo važan krovni element, pošto stvara unutrašnji kanal kojim se meteorska voda odliva sa viših delova krova. Budući da se u taj kanal ulivaju veće količine vode, on mora biti vrlo pažljivo izveden da krov ne potone. Nepravilno postavljena uvala može biti uzrok ozbiljnog prokišnjavanja u potkrovlju. Obično ide duž unutrašnje strane, od grebena do strehe, tamo gde se krovne ravni seku pod uglom većim od 180°. Međutim, ima i drugih slučajeva kada se mora posegnuti za postavljanjem uvale. Jedan takav slučaj je kada se dve krovne ravni spajaju dužinom venčanice.
2. Uvala - vrste materijala
2.1. Aluminijumski profil kao uvala
Aluminijumska uvala je nešto kvalitetnija, a samim tim i skuplja. Obično se lakira i suši u peći. Proizvodi se u raznim bojama, često cigla-crvenoj, smeđoj ili sivoj. Naravno, odabraćete onu koja najbolje odgovara izgledu vašeg krova. Možete kupiti već napravljene, gotove uvale, kakve su na primer preklopne, čije linije omogućavaju preklapanje preko krovnog pokrivača s obe strane. Zapravo, pošto je fabrički proizvedena uvala u stvari profilisana šina s ispustima sa leve i desne strane, ona se preko krovnog prekrivača fiksira za krovne letve (tada se koriste stezaljke za pričvršćivanje) ili na oplatu uvale.
Uvala može biti napravljena od različitih metala, ali obično se pravi kao šina, profil od aluminijuma ili pocinkovanog lima.
2.2. Pocinkovani profil kao uvala
Možete se opredeliti i za pocinkovani lim, koji se najčešće pravi od čelika. Često je ovakav profil zaštićen premazom ili visokokvalitetnim poliesterom. Pocinkovani lim je pre svega pristupačniji, ali ima nešto kraći vek trajanja. Ovakva vrsta lima se lako oblikuje te se mogu izvesti profili različitih oblika, kakvo je recimo slovo S. Uvale ovog oblika se mogu ugraditi direktno na noseće grede, tako da nema potrebe za izvođenjem posebne potkonstrukcije.
3. Produbljena i neprodubljena uvala
Produbljena uvala je zapravo kanal dubine između 2 i 4 cm ispod nivoa greda. Ako se izvede kako treba voda ne može da prodre ispod crepova, odnosno, krovnog pokrivača. Međutim, ako se radi o neprodubljenoj uvali, uvek postoji rizik da će veća količina vode prodreti dublje u strukturu. Tako je produbljena uvala mnogo funkcionalnija, ali je s estetske tačke gledišta manje poželjna. Ipak, imajte na umu da prilikom gradnje funkcionalnost treba obavezno stavljati ispred estetike, naročito kada su krovovi i hidroizolacija u pitanju. Nekim vlasnicima kuća smeta i vidljiva isečena ivica crepa oko produbljenih uvala. U svakom slučaju, preporučujemo upotrebu produbljene uvale, odnosno profila, a prilikom rešavanja konkretnog detalja, o specifičnostima treba razgovarati sa projektantom, koji će vam u okviru projekta za realizaciju (PZI) nacrtati detalje uvale kakve želite.
4. Uvala s obostranim preplitanjem
Posebna vrsta uvala su one s obostranim preplitanjem. Kada se uvala pravi od samog krovnog pokrivača, a nije kupljen metalni profil, onda krovopokrivači postavljaju komade tegole, crep ili bitumenske trake unakrsno, tako da se dobije „pletena mustra“. Ova vrsta izvođenja uvale smatra se težom pošto preplitanjem komada krovnog pokrivača mogu da se naprave izbočine, a samim tim i neujednačene površine krovne ravni. Da bi se to izbeglo, delovi krovnog pokrivača se moraju uvući duboko u uvalu, a ekseri zakucavati najmanje 15 cm dalje od sredine komada. Ako se ovaj posao ne uradi kako treba, ispod delova krovnog pokrivača mogu da se formiraju šupljine, što može uzrokovati ozbiljne probleme sa hidroizolacijom, jer će ti delovi krova biti najosetljiviji prilikom hodanja po njemu i u slučaju grada.
5. Zatvorena uvala
Druga vrsta izvođenja su takozvane zatvorene uvale. One se lakše prave i često izgledaju pravilnije od prepletenih. Ovim načinom izvođenja dobijate krovni pokrivač koji, gledano sa zemlje, deluje kao da se crepovi sastaju u pravoj liniji na sredini, iako oni zapravo naležu jedan na drugi. Proces izrade zatvorene uvale odvija se tako što se delovi krovnog pokrivača, kakve su bitumenske trake u našem primeru, postavljaju na jednu stranu najmanje 30 cm od sredine uvale, a na drugu najmanje 4 cm kroz sredinu uvale i izrezane su u istoj ravni na njenoj sredini.
6. Otvorena uvala
Poslednja vrsta uvale je otvorena, za čije izvođenje se najčešće koriste bitumenske trake sa posipom ili limeni elementi. Limeni elementi, u stvari, i nisu toliko popularni zbog svog rogobatnijeg izgleda i bleštanja na suncu, pa se vlasnici kuća radije odlučuju za bitumenske trake. Bitumenske trake sa posipom proizvode se u mnogim bojama, tako da ih možete savršeno uskladiti sa bojom krova. Otvorene uvale imaju izvesne prednosti. Jedna od njih je efikasnija drenaža vode, manje ledenih barijera zimi i manje začepljenja zbog lišća u jesen. Ova vrsta izvođenja uvale je stoga vrlo postojan način rada i funkcionisaće decenijama, premda je istina da možda neće izgledati toliko estetski superiorno kao druge vrste.