Za područje

    Dvorac „u srcu'' Srbije: Karađorđev dom vraća nas u period Kraljevine Jugoslavije

    Članak je pregledalo čak 4492+ korisnika
    Raskošni dvorci vezuju se prvenstveno za teritoriju Vojvodine, što i ne čudi imajući u vidu da se na njenom tlu nalazi 60 ovakvih zdanja. Međutim, oni se mogu naći i u ostalim delovima Srbije, pripovedajući priče o nekim davnim prošlim vremenima i prkoseći decenijama, ili čak vekovima. Jedan od takvih dvoraca nalazi se u srcu Srbije, u Šumadiji. Karađorđev dom u Rači predstavlja važan deo graditeljskog nasleđa Kraljevine Jugoslavije.

    Tekst: Tanja Prolić

    opstina-raca.png
    Izvor: Turistička organizacija opštine Rača

    Mesto rođenja slavnog Karađorđa

    Opština Rača nalazi se u centralnom delu naše zemlje i pripada Šumadijskom upravnom okrugu koji obuhvata i Grad Kragujevac, kao i opštine Aranđelovac, Topola, Batočina, Lapovo i Knić.

    Ova šumadijska opština ima bogatu istoriju: kao posebna administrativna oblast – nahija, prvi put se pominje u drugom turskom popisu iz 15. veka (1489. -1491.), pod imenom Radca. 

    Rača je poznata i po tome što je u njoj osnovano najstarije zanatsko udruženje u Srbiji i to davne 1840. godine. Međutim, ono po čemu se ova opština u srcu Srbije ipak najviše ističe je podatak da je u njoj rođena jedna od najvažnijih ličnosti srpske istorije. U selu Viševac, kod Rače, 1762. godine, rođen je Đorđe Petrović Karađorđe, vođa Prvog srpskog ustanka i rodonačelnik dinastije Karađorđević. U njegovu čast, tokom prve polovine prošlog veka, podignuto je zdanje Karađorđev dom, poznato i kao Šumadijski dvorac.

    Karađorđev dom sagrađen iz humanosti i rodoljublja

    Ovo zdanje građeno je od 1929. do 1933. godine kao dom za nezbrinutu decu i siročad sa područja Dunavske banovine. Sredstva za njegovu izgradnju izvojena su iz fonda kraljice Marije Karađorđević i obezbeđena donacijama imućnih građana Rače. 

    karadjordjev-dom.png
    Izvor: Turistička organizacija opštine Rača

    Karađorđev dom je svoju prvobitnu namenu ostvarivao sve do 1941. godine. Nakon završetka Drugog svetskog rata 1945. godine građevina je imala prosvetnu funkciju: u njoj je prvo bila smeštena Gimnazija, potom Poljoprivredna škola, a zatim i Osnovna škola „Karađorđe“. Godine 1999. građevina opet poprima humanitarni karakter: postaje kolektivni centar za smeštaj privremeno raseljenih sa Kosova i Metohije. Od 25. novembra 1988. godine objekat je utvrđen za nepokretno kulturno dobro- spomenik kulture. 

    Arhitektura Karađorđevog doma

    Građevina je rađena prema arhitektonskom rešenju Dušana Mičevića. Karakteristična je po eklektičnom stilu sa elementima neorenesanse i secesije, koji su uočljivi na balkonima, okvirima prozora a ugrađeni su i u ukrasne ramove glavnog portala zgrade od kovanog gvožđa.

    karadjordjev-dom-opstina-raca.png
    Izvor: Turistička organizacija opštine Rača

    Četvrtaste je osnove, ima četiri pravougaone kule čija visina iznosi 17 metara, i najveću, dva metra višu od ostalih, koja u vidu izbačenog rizalita čini glavnu fasadu. Da su uzor prilikom podizanja ove građevine bili srednjovekovni velelepni dvorci, dokaz su nazubljene zidine, kojima je krunisana celokupna građevina, zajedno sa kulama. 

    raca-karadjordje.png
    Izvor: Turistička organizacija opštine Rača

    Građevina se sa svojom lepotom i razuđenošću svojevremeno isticala kao jedna od lepših i reprezentativnijih u Kraljevini Jugoslaviji. Ima dva glavna i jedan pomoćni ulaz i holove koji su vrlo prostrani. U prizemlju su bili raspoređeni kuhinja, trpezarija, sanitarni čvor, vešeraj i radionica za održavanje. Na spratovima su bile sobe za štićenike, učionice i kancelarije.

    Kada je o fasadi reč, vidljive su izmene: ona je ranije bila okrečena u svetlo oker nijansu, a danas je zelene boje. Čitavu njenu površinu karakteriše strogo uređen harmoničan i simetričan linearni dijagram, bez preterane plastike i skupocenih materijala.

    dom-karadjordjev.png
    Izvor: Turistička organizacija opštine Rača

    Desno od glavnih vrata 1998. godine postavljena je bronzana spomen-ploča u znak obeležavanja godišnjice proboja Solunskog fronta 1918. godine. Na ploči je mali štit sa krstom i ocilima i portret ratnika Solunca sa natpisom „Srpskim ratnicima palim za slobodu Otadžbine 1914-1918.“. 

    Ovo zdanje, osim što predstavlja važan deo arhitektonskog nasleđa iz perioda prve polovine 20. veka i doba Kraljevine Jugoslavije, ima i izuzetan istorijski značaj. Ono je takođe simbol ljudske humanosti, rodoljublja i poštovanja predaka koji su dali svoje živote tokom turobnih godina Velikog rata.

    4492
    Autor: Daibau trendovi magazin

    Da li Vam je članak bio koristan?


    Ideje za uređenje doma

    Magazin pun svežih ideja i saveta naših autora za uređenje vašeg stambenog prostora.

    Uslovi korišćenja I Politika privatnosti I Informacije o kolačićima I Impressum
    © 2023 Daibau.rs, Daibau sistem DOO | Sva prava su zadržana