Za područje

    Opština Rekovac: Tura kroz srednjovekovne spomenike i dela rodonačelnika srpske naive

    Članak je pregledalo čak 5091+ korisnika
    Srednjovekovni period koji je trajao čitav jedan milenijum smatra se jednim od najintrigantnijih i najfascinantnijih istorijskih razdoblja. Tokom „mračnog“ srednjeg veka odigrale su se brojne promene u svim sferama ljudskog društva: religiji, kulturi, obrazovanju, nauci i ekonomiji. Ovo hiljadugodišnje istorijsko razdoblje obeležile su značajne istorijske ličnosti, formirale su se monarhije, vodile viteške borbe, podizala utvrđenja koja su imala za cilj da odbrane gradove od osvajača, a veliki broj njih danas predstavlja veoma posećene turističke atrakcije. U našoj zemlji su se tokom burnog srednjeg veka dogodile korenite promene, a vladari iz loze Nemanjića formirali srpsku državu. Pojedini gradovi su se naročito isticali u tom periodu, a danas s ponosom čuvaju građevine koji ih na to podsećaju. Jedna od takvih opština je i opština Rekovac.

    Tekst: Tanja Prolić 

    U pitanju je opština koja je smeštena u središnjem delu naše zemlje, na jugoistoku Šumadije, između Gledićkih planina sa zapadne strane i planine Juhor na istoku. Ovaj brdovit kraj, prošaran malim ali vodonosnim rekama, poznat je pod imenom Levač. To područje se kao župa spominje u srednjem veku, u poveljama Stefana Nemanje i Stefana Prvovenčanog u manastiru Hilandaru, s kraja 12. i početkom 13. veka, ali i u čuvenom delu Svetog Save – „Žitiju Svetog Simeona“. Da je teritorija opštine Rekovac, koja danas zauzima površinu od 366 kvadratnih kilometara, imala značaju ulogu u to vreme, najviše pripovedaju njene građevine koje nisu odolele „zubu vremena“. Međutim ova opština se ponosi i drugim znamenitostima iz različitih istorijskih perioda.

    manastir-kalenic.jpg
    Manastir Kalenić; izvor: Turistička organizacija Rekovac

    Manastir Kalenić – živopisni reljefni ukrasi i impozantne freske

    Ovaj srpski srednjovekovni manastir poznat je po svojoj živopisnoj spoljašnjosti, izuzetnom slikarstvu prefinjenog kolorita i održavanju čuvenog sabora. Podignut je na obroncima Gledićkih planina, u neposrednoj blizini Rekovca. Svoj naziv ova bogomolja dobila je po istoimenoj Kalenićkoj reci, a veruje se da je sagrađena na početku 15. veka.

    manastir-kalenic-rekovac.jpg
    Manastir Kalenić; izvor: Turistička organizacija Rekovac

    Ktitor ovog manastira bio je protovestijar Bogdan, ugledni velmoža i rizničar, zapravo, upravitelj državne kase na dvoru despota Stefana Lazarevića. Ne postoje podaci o tome da li je rušen za vreme vladavine Osmanlija, ali se veruje da je u njemu uvek bilo sveštenstva te da je jedino krajem 17. veka na kratko opusteo. Značajna obnova manastira izvršena je 1766. godine kada su stigli monasi sa Morače, a temeljno je restauriran od 1928. do 1930. godine.

    U manastiru Kalenić su čak tokom jednom perioda bili položene mošti kralja Stefana Prvovenčanog. One su krajem 1815. godine prenete iz manastira Fenek u Sremu u manastir Kalenić, a 1839. godine vraćene su u Studenicu.

    Danas je Kalenić ženski manastir a poznat je po održavanju sabora „Prođoh Levač, prođoh Šumadiju“ čija tradicija traje duže od 50 godina. Crkva manastira Kalenić posvećena je Vavedenju Presvete Bogorodice.

    Ova bogomolja ima impozantnu spoljašnjost, a po likovnim vrednostima spada u najznačajnije spomenike kulture u Srbiji. Građena je od redova sivih kamenih tesanika i crvene opeke, a između njih je debeo sloj belog krečnog maltera. Podignuta je u moravskom stilu, s osnovom u obliku sažetog trikonhosa. Oltarska apsida i bočne konhe spolja su petostrane, a iznutra polukružne. Nad prostorom između konhi uzdiže se centralno kube, osmostranog tambura sa stepenasto urezanim prozorima, kolonetama i ukrasima od šahovskih polja.

    Otvori dvodelnih prozora i ulazni portal su bogato ukrašeni i to je nešto po čemu se ova srednjovekovna svetinja naročito izdvaja. Oko njih su plitki kameni reljefi koji su isprepleteni od dvočlane trake. Motivi reljefa su raznovrsni: tu su isklesani ljudski i životinjski likovi - ptice, lavovi, grifoni, čak i mitološki kentaur Hiron. Na reljefima su zastupljeni i stilizovani ljiljan i palmeta, prikazan je jedan događaj iz Starog zaveta, a najviše se ističe reljef sa likom Bogorodice, malim Hristom i dva anđela. Ornamenti i likovi na fasadi su u prošlosti bili obojeni, a ostaci starih boja su još vidljivi na određenim mestima.

    Osim bogato dekorisane spoljašnosti, izdvaja se i po svojim freskama koje se smatraju jednim od najbolje očuvanih ostvarenja živopisa 15. veka i uopšte vizantijskog slikarstva. Živopis odlikuju prefinjeni kolorit i setni likovi svetitelja, a naročito se ističu kompozicije koje prikazuju svadbu u Kani, predstave svetih ratnika i svetitelja u medaljonima.

    Iz perioda nastanka manastira, u stvari, sa početka 15. veka, ostala je sačuvana samo crkva. Ostatak građevina koje danas čine manastirsku celinu su: kula zvonara izgrađena 1840. godine, ogradni zid s istočnom kapijom na gornjoj porti podignut 1845. godine, veliki konak sagrađen 1911/1912. godine, mali konak iz 1922. godine i niz pomoćnih objekata u ekonomskom, zapadnom delu gornje porte.

    Ova bogomolja je 1979. godine proglašena nepokretnim kulturnim dobrom od izuzetnog značaja i pod zaštitom je države.

    Manastir Manastirak – spomenik moravskog stila mlađeg razdoblja

    Nekoliko kilometara severno od Rekovca, u selu Velika Kruševica, nalazi se ovaj manastir za koji se veruje da potiče sa početka 15. veka, iz vremena despota Stefana Lazarevića, isto kao i manastir Kalenić. Iako ne postoje pouzdani podaci o njegovom nastanku ovu verovanje je potkrepljeno na dva načina.

    manastir-manastirak.jpg
    Manastir Manastirak; izvor: Turistička organizacija Rekovac

    Manastirak ili Mali manastir po načinu gradnje, obliku i dekoraciji, spada u moravsku graditeljsku tradiciju, isto kao i manastir Kalenić. Takođe, tokom nedavne zamene poda crkve otkrivena je vojnička kaciga koja odgovara periodu vladavine kneza Lazara.

    Manastirska crkva predstavlja trikonhos sažete varijante plana upisanog krsta, čiji se samo poprečni krak ispoljava u krovovima, dok je poluobličasti podužni svod spušten znatno niže. Pripada grupi moravskih spomenika mlađeg razdoblja, bliže dobu turske vlasti.

    Na zapadnoj strani se nalazi velika priprata pravougaone osnove, dok se iznad centralnog prostora uzdiže vitka osmostrana kupola. Ona u odnosu na osnovu građevine ima istaknutu visinu, a ovo je ostvareno postavljanjem kockastog postolja ispod donje ivice kubeta.

    Fasada je bila dekorativno obrađena naizmeničnim redovima opeke, kamena i krečnog maltera.

    Županjevački grad (Županjevac grad) – povratak u 14. vek

    Na zaravnjenom platou iznad sela Županjevac mogu se videti ostaci srednjovekovnog utvrđenja i ono predstavlja jednu od najvažnijih arheoloških lokacija ne samo u Levču, nego i u celoj Srbiji. Naročiti značaj ovo utvrđenje imalo je nakon kosovskog boja, a više puta je u istom boravila kneginja Milica tokom zidanja manastira Ljubostinje, njene zadužbine.

    zupanjevac-stari-grad.jpg
    Županjevac stari grad; izvor: Turistička organizacija Rekovac

    Početkom ovog veka u više navrata su vršena arheološka istraživanja na osnovu kojih je otkriveno da je Županjevac podignut u 14. veku sa manastirskom crkvom na srednjišnjem delu platoa i pratećim objektima oko nje.

    Osnova samog utvrđenja bila je određena konfiguracijom terena, tačnije, oblikom vrha brda na kome je podignuto i zato je ono imalo nepravilnu, ovalnu osnovu. Izgrađeno je od nepravilnih komada lomljenog kamena i krečnog maltera sa bedemom debljine tri metra.

    Na isturenom južnom i severozapadnom uglu vidljivi su ostaci dve kružne kule, dok je između njih bila četvorostrana ulazna kula do koje je vodila prilazna staza, a od stambenih i ekonomskih objekata vidljivi su samo temelji i donji delovi zidova. Bedem je u određenim delovima utvrđenja očuvan u visini i preko dva metra.

    Sredinom 19. veka, tačnije, 1851. godine, uz temelje nekadašnje srednjovekovne crkve, sa njene južne strane, podignuta je Crkva Svetog proroka Ilije.

    Crkva Svetog cara Konstantina i carice Jelene sa spomen-kosturnicom poginulim ratnicima

    Selo Oparić, koje pripada opštini Rekovac, diči se ovom bogomoljom koja je izgrađena i osveštana 1937. godine na praznik Svetog cara Konstantina i carice Jelene, u vreme patrijarha Varnave i vladavine Namesništva. Crkvu je osveštao episkop žički, Sveti vladika Nikolaj Velimirović i darovao joj krst na kome je zapisano „Episkop Nikolaj Hramu semu za spasenje naroda. Amin. 1937. godine“.

    crkva-svetog-cara-konstantina-i-carice-jelene.jpg
    Crkva Svetog cara Konstantina i carice Jelene; izvor: Turistička organizacija Rekovac

    Crkva Svetog cara Konstantina i carice Jelene pripada Eparhiji šumadijskoj Srpske pravoslavne crkve. U okviru iste nalazi se i spomen-kosturnica poginulim ratnicima iz Levča koji su svoj život izgubili u oslobodilačkim ratovima od 1912. do 1918. godine. Kosturnica predstavlja jedinstven primer humanosti, ogledalo beskrajnog rodoljublja i plemenitosti srpskog naroda.

    Kuća Janka Brašića – izložba radova velikog umetnika

    U selu Oparić rođen je rodonačelnik srpske naive i samouki umetnik čije zaveštanje obuhvata oko 500 slika i crteža i oko desetak skulptura - Janko Brašić. On je zaslužan i za spomenik ratnicima iz Prvog i Drugog svetskog rata u Belušiću, a u sedam crkava i manastiru Tresije nalaze se njegove freske.

    U svom stvaralaštu pokazuje izvanredan osećaj za seoski život, porodicu i običaje.

    Domaćinstvo njegovih potomaka otvoreno je za sve namernike tako da svi oni koji žele da vide neke od radova ovog velikog umetnika to mogu i da učine.

    kuca-janka-brasica.jpg
    Kuća Janka Brašića; izvor: Turistička organizacija Rekovac

    Bilo da ste zaljubljenik u arhitekturu, srpsku istoriju ili umetnost, opština Rekovac svojim znamenitostima nikog, pa ni vas neće ostaviti ravnodušnim. One nas vraćaju u period srednjovekovne Srbije i vladavine dinastije Nemanjić, upoznaju nas sa stilom gradnje tog vremena, religioznošću stanovništva, ali i istorijskim prilikama koje su obeleželile taj period, jedan od ključnih u srpskoj istoriji. Svi poštovaoci umetnika Janka Brašića mogu na najbolji mogući način da se upoznaju sa njegovim stvaralaštvom – obilaskom njegovog rodnog kraja i kuće.

    5091
    Autor: Daibau trendovi magazin

    Da li Vam je članak bio koristan?


    Ideje za uređenje doma

    Magazin pun svežih ideja i saveta naših autora za uređenje vašeg stambenog prostora.

    Uslovi korišćenja I Politika privatnosti I Informacije o kolačićima I Impressum
    © 2023 Daibau.rs, Daibau sistem DOO | Sva prava su zadržana