Za područje

    Upoznajmo Negotin, dom slavnog srpskog kompozitora i vrhunskih vina!

    Članak je pregledalo čak 5805+ korisnika
    Šta povezuje najpoznatijeg srpskog kompozitora, vrhunska vina među kojima se ističe crna tamjanika, čuvenog hajduka i junaka Prvog srpskog ustanka i nesvakidašnje kapije koje su delo „majke" prirode? Rešenje asocijacije je jedan grad u istočnoj Srbiji koji pripada Borskom okrugu. Reč je o Negotinu, rodnom gradu kompozitora Stevana Stojanovića Mokranjca, mestu koje je branio legendarni borac Hajduk Veljko Petrović. U Negotinskoj krajini proizvode se vina čiji je kvalitet prepoznat još u prethodnim vekovima, a koja danas osvajaju nagrade na prestižnim takmičenjima. Na svega 30 kilometara od Negotina nalaze se Vratnjanske kapije koje nije stvorio čovek već sama priroda. Naime, u pitanju su tri kamene kapije, to jest kameni lukovi koji su nastali urušavanjem pećina tunelskog tipa iznad reke Vratne. To su ujedno i tri najviša prirodna kamena mosta u Evropi. Ipak, to nikako nije sve što Negotin ima da ponudi!

    Tekst: Tanja Prolić 

    mokranjceva-kuca.png
    Mokranjčeva kuća; foto: Ivica Trajković

    Rodna kuća Stevana Mokranjca - svojevrsni muzički muzej

    Stevan Stojanović Mokranjac, kompozitor i tvorac čuvenih „Rukoveti", ostavio je neizbrisiv trag u celokupnoj istoriji srpske muzičke kulture, a njegov život i stvaralaštvo se najbolje mogu sagledati obilaskom njegove rodne kuće u Negotinu.

    Sve do maja 1934. godine nije bilo poznato gde se nalazi porodična kuća slavnog kompozitora. Kada je otkrivena, zahvaljujući privatnim istraživanjima jednog negotinskog novinara, rodna kuća Stevana Mokranjca bila je potpuno oronula i pred rušenjem, premda se nalazi u samom centru grada. Da je zaista u pitanju bila kuća Stevana Mokranjca, potvrdila je tapija iz 1889. godine koju je imao Dušan Cajić, njen tadašnji vlasnik. Pomoću nje se došlo do saznanja da je Mokranjčeva majka Marija, dala na prodaju kuću čiji je vlasnik bila do 1867. godine.

    Građevina je tokom prošlog veka više puta restaurirana kako bi bila sačuvana od zaborava i kako bi svim ljubiteljima Mokranjčevog lika i dela verodostojno prikazala njegov život.

    Odeljenje za komunalne poslove i stambene odnose Skupštine opštine Negotin odobrilo je da Narodni muzej Krajine može da izvrši restauraciju i konzervaciju ove kuće.

    stevan-mokranjac-negotin.png
    Mokranjčeva kuća; foto: Zoran Radosavljević-Kiki

    Na dan obeležavanja pedesetogodišnjice smrti slavnog kompozitora, kuća je zvanično otvorena za sve posetioce. Time je završen i prvi korak ka uređenju celog kompleksa po projektu arhitekte Nikole Dobrovića. Dalji koraci su podrazumevali otkup prizidanih objekata koji su se nalazili uz kuću i koji su bili u privatnom vlasništvu, kao i okolnih parcela. Cilj je bio da se u samom centru grada sačuva varoška kuća sa ambijentom gradske arhitekture iz prve polovine 19. veka. Muzej je i ostvario svoju zamisao i otkupio najveći deo objekata i parcela oko Mokranjčeve rodne kuće. Kada je izvršena kompletna restauracija i konzervacija, krenulo se sa uređenjem stalne postavke u memorijalnom muzeju.

    Zavod za zaštitu spomenika kulture Niša, proglasio je kuću za spomenik kulture 1975. godine, a četiri godine kasnije, odlukom Skupštine Srbije, postala je kulturno dobro od velikog značaja za Republiku Srbiju.

    Odlikuje se skromnijim karakteristikama tradicionalne balkanske varoške stambene kuće. Ranije se u prizemnom delu nalazio podrum ozidan kamenom, a danas se tu nalazi Galerija. Spratni deo činile su dve sobe i kuhinja i građeni u bondručnom konstruktivnom sistemu. Danas se tu nalazi muzejska postavka. Krov kuće je dvoslivan i pokriven ćeramidom. Sa velikog trema se ulazi u najveću prostoriju u kući. Rodna kuća Stevana Stojanovića Mokranjca predstavlja jedinstvenu ambijentalnu muzejsku i prostornu celinu u kojoj su izložene memorabilije koje prikazuju život i stvaralaštvo kompozitora od prvih dana pa sve do njegove smrti.

    A njihov broj je zaista velik. Na spratu je prikazana radna soba Mokranjca koja je rekonstruisana originalnim nameštajem i njegovim ličnim predmetima. Nju čine radni sto sa srebrnom mastionicom i perom, stolica sa naslonom, stočić sa priborom za pušenje, kompozitorov klavir i drugi predmeti. U drugom delu kuće je smešteno ognjište pomoću kog se kuća grejala, a koje je istovremeno služilo i za pripremu hrane. Uz ognjište su izloženi i brojni eksponati koji posetioce vraćaju u 19. vek. Ispred kuće se nalazi bronzana skulptura kompozitora, delo umetnika Nebojše Mitrića.

    Muzej Hajduk Veljka Petrovića - oda junaku Negotinske krajine

    U pitanju je još jedna građevina koja je odlukom Skupštine Srbije 1979. godine zvanično proglašena nepokretnim kulturnim dobrom od velikog značaja na teritoriji Republike. Podigao ju je oborknez Negotinske nahije – Todorče, kulukom, a danas je u njoj smešten Muzej Hajduk Veljka, važne istorijske ličnosti i legendarnog borca Prvog srpskog ustanka.

    muzej-hajduk-veljka.png
    Muzej Hajduk Veljka; foto: Sanja Radosavljević

    Smatra se da je kuća sagrađena sredinom 19. veka, u periodu političke stabilizacije tadašnje srpske države. Ovo potvrđuje i način gradnje, zapravo činjenice da je izgrađena od tvrdog materijala i skladnost oblikovanja sa elementima, van domena balkansko-orijentalne arhitekture. Todorčetov konak svojim specifičnim izgledom predstavlja jedinstven primer stare gradske arhitekture u našoj zemlji tokom 19. veka. Nalazi se u centru Negotina.

    Građevina se prvi put pominje u Letopisu Narodnog muzeja Krajine – Negotin 1950. godine. Kako je kuća bila u lošem stanju, uprava Muzeja je pozvala arhitektu iz Beograda, Ivana Zdravkovića, kako bi pripremio plan za njenu adaptaciju, a sve u cilju otvaranja Etnografskog muzeja Krajine. Ipak nakon izvršene adaptacije, Muzej Krajine je ovu zgradu koristio u različite svrhe, a 1983. godine u istoj je otvoren Muzej Hajduk Veljka. Ova odluka je donesena nakon što je Muzej Krajine obogatio svoju istorijsku zbirku i time stvorio mogućnost da pripremi stalnu postavku o ovom junaku i uopšte o Prvom srpskom ustanku.

    Todorčetov konak ima prizemlje i sprat, a sagrađen je od opeke dimenzija 30x15x4 centimetra u krečnom malteru s izuzetno masivnim zidovima - u prizemlju im je debljina do 85, a na spratu do 75 centimetara. Uz fasade prema ulici i prema dvorištu, pruža se trem s arkadama, formiranim od niza polukružnih lukova, oslonjenih preko profilisanih kamenih kapitela na kružne stubove od opeke prečnika 35 centimetara, koje direktno podupiru zidovi prizemlja. Krovni venac sastavljen je od nizova opeka sa ukupno šest redova, u alternaciji ravno i cik-cak, što neobično podseća na vizantijski način oblikovanja. Krov je ranije bio pokriven ćeramidom, dok je danas tu crep.

    muzej-hajduk-veljka-negotin.png
    Muzej Hajduk Veljka; foto: Zoran Radosavljević-Kiki

    Zahvaljujući stalnoj postavci Muzeja Hajduk Veljka, posetiocima pred očima oživljava period Prvog srpskog ustanka i borbe ovog slavnog junaka. Oni, takođe, imaju priliku da vide i najraznovrsnije primerke oružja i oruđa, zastava i pokućstva, ali i fotografije i umetnička dela.

    Manastir Bukovo - čuvar religije i vinogradarstva

    Ova sakralna građevina nalazi se četiri kilometra jugozapadno od Negotina i okružena je šumom, a prema jednom predanju naziv Bukovo dobila je upravo po bukovim šumama.

    manastir-bukovo.png
    Manastir Bukovo; izvor: Manastir Bukovo

    Kada je reč o istoriji ovog manastira, za nju su vezana tri predanja. Prema prvom, manastir je zadužbina srpskog srednjovekovnog kralja Milutina i datira s kraja 13. veka; nastao je nakon pobede nad vidinskim knezom Šišmanom 1291. godine. U niši nad glavnim ulaznim vratima nalazi se freska Svetog Arhangela Mihaila koji je bio zaštitnik kralja Milutina, što ide u prilog tvrdnji da je manastir podigao upravo ovaj srednjovekovni kralj.

    Prema drugom predanju, manastir Bukovo i još dva manastira, Vratnu i Manastiricu, podigao je Sveti Nikodim Tismanski. Ovom verovanju pak ide u prilog izjava jeromonaha manastira Bukovo, Josifa Milijevića, data konzistoriji 1867. godine, u kojoj tvrdi da je manastir podignut pre pet vekova. Iz njegove izjave se zaključuje da je manastir izgrađen sredinom ili tokom druge polovine 14. veka. Treće predanje kaže da je ktitor manastira Bukovo neko od vlastele Timočke krajine, prema čemu proizilazi da je manastir izgrađen u 15. veku. Na kamenoj ploči koja se i dan-danas može videti na zapadnom zidu priprate manastirske crkve urezan je tekst koji kazuje da je manastir podignut za vreme srpskih despota, što ide u prilog trećem predanju, koje je i najprihvatljivije.

    Na manastirskom imanju je krajem 19. veka, tačnije 1891. godine, na inicijativu arhimandrita Prokopija Bujišića, otvorena prva srpska državna poljoprivredna škola za vinogradarstvo i voćarstvo. Manastir Bukovo je dobro poznat po spravljanju vina, naročito crne tamjanike, veoma retke i specifične muskatne sorte. Ovaj manastir dao je ogroman doprinos razvoju vinarstva u Negotinskoj krajini, po čemu je ona danas vrlo poznata.

    Prilikom velike obnove koju je sproveo starešina manastira Prokopije Bujišić, manastirska crkva je dobila novi ikonostas, izrađen u Beču, a ikone su delo slikara Lazara Krdžalića. Živopis koji je i dan-danas u celosti vidljiv i veoma dobro očuvan, delo je Milisava Markovića, po nacrtima čuvenog slikara Steve Todorovića iz 1902. godine.

    Manastir je imao i vrlo značajnu istorijsku ulogu. Srpsko-bugarska vojna konvencija za rat protiv Turske, potpisana je upravo tu, na Đurđevdan 1912. godine, između generala Putnika i Fičeva.

    manastir-bukovo-negotin.png
    Manastir Bukovo; izvor: Manastir Bukovo

    Manastirska crkva po svojim arhitektonskim i stilskim odlikama spada u posebnu varijantu moravske škole. Posvećena je Svetom ocu Nikolaju Čudotvorcu, a njena osnova ima izduženi oblik trikonhosa. Podignuta je kao jednobrodna građevina, zasvođena poluobličastim svodom i bez kupole, čija se osnova sastoji od četiri prostorne jedinice: priprate, naosa, soleje i oltarskog prostora. Priprata je prizidana kasnije i isprva je imala otvorene bočne prolaze koji su zazidani krajem 19. veka. Crkva je podignuta od tesanih kamenih blokova, fugovana, a ne malterisana. Pokrivena je dvovodnim bakarnim krovom od 1995. godine.

    Rajačke i Rogljevačke pivnice - vinska tura za pamćenje

    Kada se govori o vinu i istoriji njegove proizvodnje u Negotinskoj krajini, ne smeju se izostaviti čuvene pivnice. One nas vraćaju u prošle vekove i kazuju dosta o razvoju vinarstva u ovom čuvenom vinogorju na istoku Srbije čiji počeci datiraju još iz vremena Rimljana.

    Vinarstvo je od antičkog perioda unapređeno, a u tome su značajnu ulogu imale baš ove građevine.

    Stil gradnje pivnica, ali i kulturu gajenja vinove loze, doneli su ljudi iz Metohije, to jest iz Velike Hoče koji su naselili ovaj kraj tokom Velike seobe Srba 1690. godine. Oni su nastavili tradiciju proizvodnje vina koju su poneli iz svog rodnog kraja.

    Pivnice su građene kao objekti koji su služili za preradu grožđa i negu vina. Ova vinska zdanja podignuta su od kamena, uglavnom tesanog, od brvana ili bondruka. Zidovi pivnica su zaista debeli - negde premašuju i 60 centimetara. Vinski podrumi su delom ukopani u zemlju kako bi se sprečilo kolebanje temperature tokom godine, a na spratu su smeštene prostorije u kojima su vinari boravili tokom berbe grožđa i negovanja vina.

    U pojedinim selima pivnice su u potpunosti očuvane i zadržale svoj jedinstveni ambijent, a najpoznatnije su one u selu Rajac i Rogljevo.

    rajacke-pivnice-negotin.png
    Rajačke pivnice; izvor: Turistička organizacije opštine Negotin

    Na 25 kilometara južno od Negotina nalazi se selo Rajac poznato po blagorodnim vinogradima i izvanrednim vinima. U njemu je smešteno 270 takvih pivnica oko centralnog trga sa česmom. U pitanju je autentičan arhitektonski kompleks vinskih podruma izgrađenih od polovine 18. veka do tridesetih godina prošlog veka.

    Neznatno bliže, na istom pravcu, ali 22. kilometru od Negotina nalazi se selo Rogljevo. U ovom mestu kompleks se sastoji od oko 150 pivnica, koje su uglavnom podignute u 19. veku, mada se veruje da neke od njih datiraju i iz 18. veka.

    Ovaj grad u istočnoj Srbiji je nezaobilazna destinacija za sve ljubitelje „božanskog napitka", muzičkog stvaralaštva i istorije. Negotinom posetioce dalje vodi vinska tura, koja nas bliže upoznaje s istorijom ovog vinogorja poznatog po kvalitetnim i nagrađivanim vinima. Uz put se detaljno upoznajemo i sa životom i stvaralaštvom našeg najpoznatijeg kompozitora Stevana Stojanovića Mokranjca, a potom nas vraća u period Prvog srpskog ustanka i junaštva čuvenog Hajduk Veljka Petrovića, ali i omogućava da saznamo više o duhovnom životu stanovnika Timočke krajine kroz vekove.

    5805
    Autor: Daibau trendovi magazin

    Da li Vam je članak bio koristan?


    Ideje za uređenje doma

    Magazin pun svežih ideja i saveta naših autora za uređenje vašeg stambenog prostora.

    Uslovi korišćenja I Politika privatnosti I Informacije o kolačićima I Impressum
    © 2023 Daibau.rs, Daibau sistem DOO | Sva prava su zadržana