Za područje

    Od intrigantne kulture Lepenskog Vira do crkve švajcarskog stila - upoznajte opštinu Majdanpek!

    Članak je pregledalo čak 4968+ korisnika
    Istočna Srbija se u najmanju ruku može nazvati jedinstvenom, pošto njena neverovatna prirodna bogatstva koja izgledaju kao sa razglednica, koliko i kulturno-istorijski spomenici iz različitih razdoblja, izdvajaju je od ostalih delova Srbije. Nacionalni park „Đerdap" koji je prvi po veličini u našoj zemlji, Lepenski Vir, jedan od najznačajnijih mezolitskih i neolitskih arheoloških nalazišta, Rajkova pećina - jedina bela pećina u Srbiji, izuzetno čistih ukrasa neobičnih oblika, najveći prirodni kameni most u našoj zemlji, Valja Prerast - svi ovi lokaliteti od neverovatnog značaja, nalaze se nadomak opštine Majdanpek. Ali to čak i nije sve što ovo mesto smešteno u severnom delu istočne Srbije ima da ponudi.

    Tekst: Tanja Prolić

    donji-milanovac.png
    Foto:Wikipedia/Autor:Dekanski

    Majdanpek, zajedno sa gradskim naseljem Donji Milanovac, koje pripada ovoj opštini, predstavlja nezaobilaznu destinaciju na turističkoj mapi Srbije. Znamenitosti opštine Majdanpek naročito su omiljene među ljubiteljima aktivnog odmora, entuzijastima u potrazi za avanturom i onima koji teže da što više budu „u dodiru" sa prirodom. Iz pregršt znamenitosti izdvojili smo samo neke od njih, koje ostavljaju bez reči i one najpričljivije.

    Lepenski vir - fascinantna arhitektura kamenog doba

    Na desnoj obali Dunava, u blizini Donjeg Milanovca, nalazi se jedno od najvećih i najznačajnijih praistorijskih arheoloških nalazišta kamenog doba. Naselje, koje je imenovano po Dunavskom viru, izmenilo je viđenje srednjeg i mlađeg kamenog doba i potvrdilo da je tadašnje stanovništvo koje je naseljavalo ovaj lokalitet pre nekoliko milenijuma, imalo razvijene društvene odnose, umetnost ali i arhitekturu.

    Lepenski vir podrazumeva ostatke najstarijeg sedelačkog naselja na Starom kontinentu, to jest kulture koja je prva u Evropi planski organizovala svoja staništa. Smatra se da je ovo područje naseljeno čak 8 hiljada godina pre nove ere, nakon otapanja ledenih glečera koji su bili grandioznih dimenzija i prostirali se većim delom severne hemisfere. Ovaj lokalitet je otkriven tokom temeljnih iskopavanja koja su vršena zbog izgradnje hidroelektrane Đerdap I i time su unapređena znanja i odgonetnute istorijske činjenice o razvijenosti ljudskih zajednica koje su živele u tom dalekom vremenskom razdoblju.

    Tom prilikom je otkriveno sedam sukcesivnih slojeva naselja, nastalih u periodu od 6 500. do 5 500. godine p.n.e. Ona su podizana na lesnim terasama okrenutim ka Dunavu. Do sada je pronađeno 136 objekata. U pitanju su karakteristične kuće trapezoidnih osnova koje su podizane u obliku potkovice, omeđujući slobodan prostor u kojem je bila smeštena centralna građevina, za koju se veruje da je predstavljala svojevrsno svetilište. Kuće su bile prekrivene primitivnom drvenom konstrukcijom, lišćem ili kožom divljih životinja.

    lepenski-vir.png
    Foto:Wikipedia/Autor:Nemezis

    Slobodan prostor i centralna građevina predstavljaju mesto na kojem su se obavljali razni rituali. Središnje mesto u svakoj kući je zauzimalo ognjište oko kojeg su bili raspoređeni kameni idoli ribolikih glava, najupečaljivi simbol Lepenskog Vira o kojem će kasnije biti više reči. U istoj jedinici su se nalazili i grobovi za njene preminule članove. Ognjište, skulpture i svi elementi enterijera bili su zaliveni u čvrstu masu poda sačinjenu od crvenog krečnjaka.

    Pored ovih planski građenih naseobina organizovanih u najstarije poznato urbano naselje na Starom kontinentu, vrlo su važna i otkrića monumentalnih skulptura od kamena, kao i nekropole koje upućuju na posebne pogrebne rituale, jer oni svedoče da je ovo nalazište predstavljalo sakralni centar.

    Na osnovu pronađenih ostataka, to jest na osnovu proporcija i oblika staništa, može se zaključiti da su stanovnici Lepenskog vira posedovali određena matematička znanja. Oni su bili prvi urbanisti i graditelji na ovim prostorima. Prešli su evolutivni put od sakupljača plodova i lovaca do organizovane društveno-ekonomske zajednice i uspostavli kulturu koja je trajala dva milenijuma, od 6.500. do 4.500. godine pre nove ere. Kultura Lepenskog Vira se protezala duž Dunava i Đerdapske klisure na više lokaliteta. Reka Dunav im je darovala život i budila kod njih strahopoštovanje što je najbolje prikazano u kamenim idolima koji predstavljaju najstarije pronađene kamene skulpture u Evropi.

    Skulpture i žrtvenici sačinjeni od oblutaka, od krupnozrnog peščara, pronađeni su zaliveni krečnjačkim malterom u podovima kuća, uglavnom tik uz ognjište. Skulpture se dele na figuralne, sa predstavama ljudskog lika i ornamentalne, ukrašene motivima riblje kosti, pletenice i meandra. Pored figura otkrivena je bogata riznica oruđa i alata sačinjenih od kostiju, kamena i roga, nakit od kamenčića i školjki i prve posude.

    Ostaci su premešteni na lokaciju u neposrednoj blizini, jer se prvobitni lokalitet nalazio u zoni koja je trebala da bude potopljena vodama akumulacionog jezera hidroelektrane Đerdap. Sadašnja lokacija je udaljena od prethodne za oko sto metara u pravcu severozapada, a izdignuta je za 29,5 metara. U okviru izmeštenog lokaliteta podignut je i Muzej Lepenskog vira koji je u sastavu Narodnog muzeja u Beogradu od 1978. godine.

    Pre nešto više od 10 godina, na mestu gde se nalazila nekadašnja zgrada Muzeja, otvorena je nova moderna građevina Centar za posetioce-Muzej Lepenski vir. Građevina je rađena po projektu arhitekata Siniše Temerinskog i Marije Jovin iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Republike Srbije. U toj su građevini izloženi najvažniji arheološki nalazi sa pratećom postavkom i virtuelnom rekonstrukcijom naselja. Projektovana je tako da omogućava izvanrednu vidljivost arheoloških nalaza bez ugrožavanja samog lokaliteta.

    turisticka-organizacija-majdanpek.png
    Foto: Turistička organizacija opštine Majdanpek

    Glavni i centralni eksponat muzeja je sam lokalitet, u čijoj prezentaciji su postavljene i kopije monumentalnih skulptura na mestima nalaza. Tu je i nova postavka koja uključuje preko 100 eksponata. U pitanju su upotrebni predmeti - nakit, žrtvenici, skulpture, alatke i oruđe, neolitska keramika, koji prikazuju mezolit i neolit samog lokaliteta Lepenski vir. Takođe posetiocima su prikazani i rekonstruisani načini sahranjivanja na ovom lokalitetu kako bi bolje razumeli njihove običaje, kao i hologramske rekonstrukcije kuća koje živopisno dočaravaju svakodnevni život praistorijskih ljudi. Osim glavnog izložbenog prostora, u okviru muzeja se nalazi i projekciona sala u kojoj se može pogledati dokumentarni film o originalnim iskopavanjima.

    Crkva koja je okupljala pravoslavce, katolike i protestante

    Kada je reč o sakralnim građevinama koje potiču iz nove ere, jedna se naročito ističe i to iz više razloga. Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Majdanpeku građena je u 19. veku, tačnije od 1856. do 1859. godine, kada je hram osveštan. Odluku o podizanju ove građevine doneo je knez Aleksandar Karađorđević 1855. godine, i to na predlog Pauna Jankovića, tadašnjeg ministra finansija. On je naime nadzirao radove na obnovi rudnika u ovom gradu. Obnova rudnika i gradnja ove bogomolje su svakako u mnogome povezani.

    U obnovi rudnika učestvovalo je više različitih nacija koje su u Majdanpek sa sobom donele svoju kulturu, jezik ali i veru. Stoga se javila potreba za gradnjom crkve koja bi pored pravoslavnih vernika, pod svoje svodove okupila i rimokatolike i protestante. Podizanjem ove bogomolje knez Aleksandar Karađorđević pronašao je način da udovolji i domaćem, pravoslavnom stanovništu, ali i stranim radnicima koji su mahom bili katolici i protestanti.

    opstina-majdanpek.png
    Foto: Turistička organizacija opštine Majdanpek

    Plan za crkvu izradio je najpoznatiji srpski slikar portretista 19. veka -Uroš Knežević. On je takođe i autor njenog prvog ikonostasa.

    Ono što ovu građevinu, takođe, čini jedinstvenom je njen arhitektonski stil. Primenjen je bondručni sistem gradnje sa opekom između drvene konstrukcije, pri kojoj drveni skelet ostaje vidljiv na fasadi i formira ritam vertikala, horizontala i ukrštenih dijagonala. Ovaj stil gradnje u kojem se na jedinstven način pravoslavni kanoni „odevaju" u dekorativnu formu arhitekture Starog kontinenta 18. i 19. veka, nazvan je švajcarski stil. On je tada bio veoma rasprostranjem u Evropi, te ne čudi što spoljašnjost ove građevine podseća na stare zgrade koje se nalaze u Švajcarskoj, Austriji ili Nemačkoj. Crkvu su gradili majstori Cincari i ona predstavlja jedinstven primer ekumenske pravoslavno–katoličko–protestanske bogomolje. Ipak to nije sve, ova građevina ima i druge specifičnosti.

    Građena je sa odstupanjem od 19,5 stepeni u odnosu na osu istok-zapad i sa troja vrata. Severna su koristili katolici i protestanti, južna pravoslavci, a zapadna, centralna vrata su bila zajednička i namenjena svadbama, krštenjima i sahranama. Južna vrata su zazidana u vreme radova. Prilikom njene gradnje došlo je do odstupanja od uvreženog pravila da oltar pravoslavne crkve bude na istoku, a ulazna vrata okrenuta ka zapadu.

    majdanpek-arhitektura.png
    Foto: Turistička organizacija opštine Majdanpek

    Ova crkva ima tri zvona. U malom zvoniku se nalaze dva zvona koja su poklon neimara Cincara, a treće zvono bilo je dar uprave rudnika.

    Ove dve znamenitosti opštine Majdanpek nam na interesantan, ali opsežan način pružaju uvid u arhitekturu toga kraja: od kamenog doba kroz kulturu Lepenskog vira koja je prva u Evropi planski organizovala svoja staništa, do crkve iz 19. veka koja je jedinstvena po svom stilu gradnje, prvobitnoj nameni, ali i po smelom odstupanju od čvrstih, utemeljenih pravila.

    4968
    Autor: Daibau trendovi magazin

    Da li Vam je članak bio koristan?


    Ideje za uređenje doma

    Magazin pun svežih ideja i saveta naših autora za uređenje vašeg stambenog prostora.

    Uslovi korišćenja I Politika privatnosti I Informacije o kolačićima I Impressum
    © 2023 Daibau.rs, Daibau sistem DOO | Sva prava su zadržana