1. Zašto je gromobran neophodan?
Najizloženiji udarima groma su usamljeni, idvojeni i objekti na visini. Problematična su i usamljena stabla, koliko i visoke usamljene zgrade. Dok traje grmljavina, uvek postoji šansa da grom pogodi vašu kuću, a posledice takvog udara mogu biti velike, višestruke, pa i pogubne. Međutim, ako je kuća opremljena gromobranom napravljenim i postavljenim u skladu s važećim standardima, ona je sasvim zaštićena od ovakve opasnosti i eventualnih oštećenja.
2. Kako se postavlja uzemljenje kuće?
2.1. Delovi gromobrana
Gromobran čini spoljašnja instalacija i uzemljenje; spoljni prihvatni sistem nalazi se uvek na krovu ili nekoj još višoj tački i on „hvata“ grom i njegovu energiju bezbedno sprovodi odvodima (spusnim provodnicima) do sistema uzemljenja. Na krovu su postavljeni metalni provodnici (mogu biti frenklinovi štapovi, faradejev kavez ili mreža provodnika, žice ili metalne trake, oluci i slično); svi ovi provodnici su jednom rečju "hvataljke", obično od pocinkovanog lima ili bakra, koji su odlični provodnici struje. Na ovaj način sistem se manje zagreva i efikasno sprovodi energiju nastalu udarom groma kroz instalaciju. Odvodi su zapravo vertikalni provodnici čija je osnovna svrha da bezbedno sprovedu energiju udara groma od krova niz fasadu do zemlje. Oni se mogu videti na fasadi ili biti sakriveni završnim fasadnim slojem. Unutrašnju gromobransku instalaciju čine uređaji koji štite električne instalacije niskog napona u kući.
2.2. Uzemljivači gromobranske instalacije
Sonda za uzemljenje je gvozdena krstasta šipka prečnika između 20 i 40 mm koja se zabija u zemlju i njome se završava svaki spust s krova. Sastoji se od vrha i fiksatora. Ovakve šipke se mogu i sastaviti da bi se dobila potrebna dubina. Ovaj način postavljanja sondi koristi se u slučajevima kada merenje gromobranskih uzemljivača pokazuje nezadovoljavajuće karakteristike zemljišta. Instalacija gromobrana se mora nadograditi dodavanjem sondi, obično duž ivica zgrade. Sonde za uzemljenje se najčešće koriste za kraška i rastresita, šljunkovita zemljištima.
2.3. Odgovarajući gromobran
Kada energija stigne do uzemljenja, sistem treba da obezbedi njeno „rasipanje“ u krugu oko zgrade. Ma koji gromobranski sistem da ste odabrali (sada ih na tržištu ima poprilično ali im je princip rada isti) morate se pobrinuti da sistem uzemljenja bude pravilno postavljen, pošto je njegov prevashodni zadatak da pruža što manje otpora, odnosno, da energija može što lakše da se „raspe“ oko kuće i time postane bezopasna. Uzemljenje se može izvršiti na dva načina. Češći način je postavljanje metalnih traka u zemlju pored samog objekta. U zemlju se mogu ukopati i posebne sonde za uzemljenje. Prva metoda je češća, jer je jednostavnija za izvođenje i jeftinija; iskopa se mali kanal oko kuće i u njega postave metalne trake, pa zatrpaju zemljom. Prednost varijante sa sondama je u tome što se kopaju samo rupe u koje se sonde pobijaju, pa se ovaj sistem upotrebljava i onda kada nema mogućnosti za iskopavanje kanala.
3. Održavanje gromobrana
Kada se gromobran jednom instalira, mora se redovno održavati, jer uvek može doći do njegovog oštećenja. Ako želite da budete sigurni da i dalje ispravno funkcioniše, morate redovno vršiti kontrolna merenja, najbolje u razmaku od tri do pet godina, ako u međuvremenu nije bilo direktnih udara. Zapravo, kad god radite nešto na krovu – proveravate, popravljate, dodajete - obavezno proverite sve komponente gromobrana i obavite merenje provodljivosti.