Za područje

    Upoznajemo tradiciju Vojvodine posetom opštini Ada!

    Članak je pregledalo čak 3019+ korisnika
    Vojvođanski gradovi, salaši, čarde, česta su turstička odredišta domaćih ali i inostranih turista. Razlog leži u nadasve jedinstvenoj prošlosti, kulturi, tradiciji, običajima, arhitekturi, nadaleko poznatoj gastronomiji, ali i u multikulturalnosti koja je umnogome uticala na svaki od ovih aspekata. Danas obilazimo Adu, opštinu smeštenu u Severnobanatskom okrugu, na desnoj obali Tise.

    Tekst: Tanja Prolić

    zgrada-opstinske-uprave.jpg
    Zgrada opštinske uprave, izvor: sajt adica.rs

    Opština Ada prostire se na površini nešto većoj od 228 kvadratnih kilometara, i u 5 naseljenih mesta: Ada, Mol, Utrine, Obornjača, Sterijino, živi skoro 19 hiljada stanovnika. Okružena je opštinama: Senta, Čoka, Novi Bečej, Kikinda, Bečej i Bačka Topola. 

    Istorija opštine Ada seže u daleku prošlost: pronađeni su kameni predmeti, oružje i grnčarija koji potiču još iz perioda neolita, a koji se čuvaju u Gradskom muzeju Senta, te se zaključuje da je područje anđanske opštine bilo pogodno za naseljavanje još u periodu pre nove ere. Dalja istorija Ade obeležena je dolaskom Mađara u Panonsku niziju krajem 9. veka, najezdom Turaka, osnivanjem Vojne granice početkom 18. veka, vladavinom Marije Terezije, njenim proglašenjem za trgovište u prvoj polovini 19. veka. Izvojili smo četiri turističke znamenitosti koje bliže pripovedaju o istoriji i tradiciji opštine Ada, ali i same Vojvodine. 

    Vetrenjača u Obornjači - mlin porodice Pastian

    U 19. i 20. veku, na prostoru pokrajine Vojvodine, žito je mlelo nekoliko stotina vetrenjača. Danas je na severu Bačke ostalo svega njih pet, među kojima i ova u Obornjači, naselju opštine Ada.

    vetrenjaca-u-obornjaci.jpg
    Vetrenjača u Obornjači, izvor: opština Ada

    Prema usmenom predanju, vetrenjača u Obornjači izgrađena je početkom 20. veka - 1907. godine, za porodicu Gabora Pastiana. Prema rečima starijih meštana Obornjače, vetrenjaču su koristili od tridesetih godina prošlog veka za mlevenje kukuruza, pa sve do 1966. godine kada je njen poslednji vlasnik, Jožef Pastian, preminuo i od tada vetrenjača više nije u funkciji. 

    U pitanju je vetrenjača karakteristična za ove krajeve - dvospratni privredni objekat, kružne osnove, izgrađen od čerpića, a spolja sa oblogom od opeke. Pripada manjim vetrenjačama, njena visina iznosi 11,5 metara, dok je prečnik prizemlja 9,5 metara. Do 1967. godine vetrenjača u Obornjači bila je pokrivena šindrom koja je zamenjena limom. Drvena krovna konstrukcija unutar tavanskog prostora, koji služi za pogon vetrenjače, se sastoji od prstenastog drvenog jastuka po kome klizi krov i okreće se. Prstenasti jastuk montiran je na vrh zida vetrenjače, a vezan je za 14 drvenih podmetača koji su ugrađeni u zid i montirani radijalno na prstenasti jastuk.

    Kada je reč o samom unutrašnjom mehanizmu privrednog objekta, vetrenjača je radila sa jednim kamenom, nije imala prenosni točak nego je kolo sa kamenjem bilo direktno učvrščeno na veliko kolo. Od kamena je sačuvan donjak, naprava za skidanje kamena i koš za žito nisu pronađeni. U prizemlju je sačuvan sanduk za brašno.

    Godine 2006. lokalna samoprava je, uz podršku žitelja, obnovila mlin ali nije izvršeno obnavljanje unutrašnjosti. 

    Pravoslavna crkva Vaznesenja Gospodnjeg - povratak srpsko - vizantijskog stila

    Na mestu hrama iz 1759. godine, posvećenog Blagoveštenju, koji je stradao u buni 1847. godine, podignuta je Crkva Vaznesenja Gospodnjeg. Prvobitni hram je, sa tim ciljem, srušen 1925. godine, a novopodignuti je petokupolna građevina osnove u obliku upisanog krsta obuhvaćenog sa sve četiri strane nižim brodom u čijem je svakom ugaonom polju po jedna kupola - paraklisa. Projektant hrama je bio arhitekta Danilo Popović koji je bio inspirisan lepotom srpskih srednjovekovnih manastira, te je ova svetinja podignuta u srpsko-vizantijskom stilu. Uzor pri gradnji bio mu je manastir Gračanica na Kosovu, a pri živopisanju hram na Oplencu. Bogata mašta i domišljatost Danila Popovića ispoljili su se u osmišljenoj ritmici prozora (bifora, trifora, rozeta), igri krovnih pokrivača koji se poput talasa izdižu jedni iznad drugih, položajem manjih kupola čije visine dopiru samo do kubičnog postolja centralne kupole koja je krunisala centralnu tačku osnove.

    pravoslavna-crkva-vaznesenja-gospodnjeg.jpg
    Pravoslavna crkva Vaznesenja Gospodnjeg, izvor: opština Ada

    Crkva Vaznesenja Gospodnjeg jedna je od najimpozantnijih bogomolja u ovom delu Vojvodine kako svojim proporcijama, tako i zbog bogatstva spoljašnje dekorativnosti, ali i unutrašnjeg živopisa. Generalno se svojom monumentalnošću i preciznošću izraza izdvaja u srpskoj pravoslavnoj arhitekturi prve polovine 20. veka.

    Izvođači radova bili su arhitekte Josif Ginder, Đoka Bošković i Mita Bakić iz Starog Bečeja. Sadašnji hram dugačak je 45 metara, širok je 25 metara, dok je centralno kube visine 37 metara.

    Reprezentativni portal na zapadnoj fasadi je stepenast i udubljen u masu zida. U luneti iznad vrata oslikana je ikona „Vaznesenja Gospodnjeg” a iznad je arhivolta koju podržavaju snopovi pilastara. Na središnjem polju arhivolte primećuje se „kamena” plastika sa biljnom ornamentikom dok se motiv tordiranog luka javlja u složenoj profilaciji portala, a ponavlja se u centralnom delu iznad portala sa reprezentativnom rozetom dekorisanom kamenom plastikom.  Rozeta se kao dekorativni detalj primećuje na sve četiri fasade objekta. Vertikalne ivice tambura kupole istaknute su polustubićima (kod centralne kupole su tordirane), a nose potkrovni profilisani venac u obliku friza slepih arkada poput crkava raške stilske grupe. Kupole su pokrivene limom.

    Ikone na ikonostasu, vladičanskom i bogorodičnom tronu delo su Novaka Radonića, ukupno njih 32. 

    Rimokatolička crkva Svetog Trojstva - impresivna oltarska slika 

    Podignuta je krajem 18. veka, tačnije 1795. godine u neobaroknom stilu, bazilikalnog tipa.  Sagrađena je od cigle, dužine je 44 metara, širine 16,5 metara, visina lađe joj je 17 metara, dok je  visina tornja 42 metra. Oltarnu sliku koja predstavlja Presveto Trojstvo naslikao je Franz Maurer iz Šoprona. Današnji toranj je gvozdane konstrukcije i sagrađen je 1972 godine. Crkva ima četiri zvona: najveće je težine 788 kilograma, a najmanje 200. U crkvi se nalazi spomen ploča Rakoci Ferenca II, transilvanijskog vojvode i snažnog protivnika vlasti Habzburgovaca i spomen ploča Milecentenarijuma. 

    rimokatolicka-crkva-ada.jpg
    Rimokatolička crkva Svetog Trojstva, izvor: opština Ada

    Zgrada opštinske uprave - kupola nalik na crni luk

    Građevina je podignuta 1873. godine a kao gradska kuća, centar opštinske uprave, koristi se od perioda između dva svetska rata. Izvorna namena je bila ugostiteljska - u zgradi se nalazio hotel Elizabeta. Ova impozantna građevina imala je toranj sagrađen od drveta koji je sredinom 1930-ih izgoreo,a novi toranj izgrađen je od čvstog materijala i kupola je tada dobila današnji oblik- nalik na crni luk.

    opstinska-uprava-ada.jpg
    Zgrada opštinske uprave, izvor: opština Ada

    Ukoliko želite da osetite duh Vojvodine, upoznate njenu istoriju i tradiciju, naša topla preporuka je da obiđete ovu opštinu Severnobanatskog okruga. Posetom njenih znamenitosti putovaćete kroz vekove i otkriti kako su nekada živeli ljudi na tlu ove plodne ravnice.

    3019
    Autor: Daibau trendovi magazin

    Da li Vam je članak bio koristan?


    Ideje za uređenje doma

    Magazin pun svežih ideja i saveta naših autora za uređenje vašeg stambenog prostora.

    Uslovi korišćenja I Politika privatnosti I Informacije o kolačićima I Impressum
    © 2023 Daibau.rs, Daibau sistem DOO | Sva prava su zadržana