U nastavku:
1. Pasivno senčenje kuće
1.1. Šta tačno znači pasivno senčenje?
Pasivno senčenje je stvaranje zasenjenja unutrašnjosti bez upotrebe fasadnih elemenata, posebno namenjenih i konstruisanih u tu svrhu. Pasivno senčenje zgrade zamenjuju elementi čija funkcija nije prvenstveno da stvaraju hlad, ali svojim položajem, oblikom ili veličinom dodatno doprinose stvaranju senki i hladovine.
Pasivno senčenje obezbeđuju nastrešnice, balkoni, ispusti ili udubljenja raznih vrsta i strehe te visoko i gusto drveće ili neko drugo rastinje i slično.
1.2. Zašto odabrati pasivno senčenje?
Pasivno senčenje je odličan način da se obezbedi veće ili bolje zasenjenje doma, a bez dodatnih troškova. Važno je imati na umu da pasivno senčenje ne može da zameni bilo koju od vrsta spoljnih ili unutrašnjih senila, napravljenih upravo za tu namenu, ali može da blokira direktan prodor sunčevih zraka i toplote te dodatno doprinese prijatnoj mikroklimi i udobnosti boravka.
1.3. Projektovanje pasivnog senčenja
Pasivne elemente senčenja treba, u principu, predvideti u vreme kada se kuća planira i projektuje. Ako želite da objektu obezbedite dodatnu senku na letnjim vrućinama, morate znati gde će biti balkoni, terase ili nastrešnice i kojih će dimenzija biti - zapravo, svi delovi koji štrče ili su uvučeni u odnosu na osnovne horizontalne i vertikalne linije objekta. Kada se gradnja završi, ovi elementi se ne mogu menjati bez obimnih građevinskih i zanatskih radova. Malo više slobode omogućava sadnja stabala na parceli, koja se teoretski može uraditi i kasnije, ali je opet mnogo lakše ako se takvi radovi izvode u toku izgradnje, kada je teren ionako raskopan.
2. Kako planirati pasivno senčenje?
Senčenje objekta - bilo da se radi o aktivnom uz pomoć raznih vrsta senila ili pasivnom - ima smisla samo tamo gde je direktna izloženost suncu neupitna. To su prevashodno južna i zapadna fasada, a u manjoj meri i istočna. Istočna fasada je leti manje problematična od zapadne, jer su jutarnje temperature niže od večernjih, kada je zgrada već celog dana bila sasvim izložena zagrevanju. Na severnoj strani pasivno senčenje je ne samo besmisleno, već je čak i nepoželjno - previše senke može izazvati akumulaciju prekomerne količine vlage, jer voda ne može dovoljno brzo da ispari u hladnijim periodima, a vlaga dovodi do stvaranja algi i buđi na fasadi.
3. Senčenje nastrešnicama, balkonima i ispustima
Jedna od opcija za pasivno senčenje su nastrešnice koje su deo zgrade, balkoni ili ispusti. Ovi elementi treba da budu projektovani tako da štrče iz ravni fasade tek toliko da dovoljno zasenče stolariju leti, ali i da zimi dozvoljavaju sunčevim zracima da prodru u unutrašnjost i tako je pasivno greju. Nastrešnice, balkoni i ispusti treba da budu takvih dimenzija da se mogu kvalitetno koristiti, ali ne i preteranih, pošto će u tom slučaju zimi sprečavati prodor prirodnog svetla i toplote.
4. Senovita kuća leti i osunčana zimi
Ako želite da preko leta objekt bude pasivno zasenčen, ali i pasivno grejan tokom zime, dimenzije ispusta na fasadi ma kog tipa da su, moraju biti prilagođene nepomičnom uglu sunca. Leti on iznosi oko 30°, a zimi oko 60°. U principu, odgovarajuća širina ispusta koja bi obezbedila željene efekte kreće se između 100 i 150 cm, premda su tačne dimenzije i proporcije zavisne od više različitih faktora. Ti faktori uključuju ugao sunca na određenoj geografskoj lokaciji, stranu neba prema kojoj je fasada orijentisana i veličinu zastakljenja.
5. Senčenje strehom
Slično, pasivno senčenje gornjeg sprata može se postići i strehom koja, osim što štiti od pregrevanja, štiti i fasadu od vremenskih uticaja, kao što su intenzivni kiša, sneg, grad i sličnih. Streha iznad fasade njoj samoj garantuje mnogo duži vek trajanja, budući da tako u većini slučajeva ostaje čista i suva.
Strehe su karakteristične za zabatne i viševodne krovove, ali su ređe kod ravnih krovova, pa bi fasade kuća sa ravnim krovovima, u principu, trebalo češće obnavljati.
6. Senčenje biljkama
6.1. Važno je gde se drveće sadi
Objekt se, takođe, može pasivno zasenčiti sadnjom lisnatog drveća ispred većih staklenih površina. U tom smislu, najbolje je listopadno drveće, budući da mu s jeseni opada lišće, pa je zimi objekt osvetljen i pasivno se zagreva, dok leti, kada je drveće u punom cvatu, gusto lišće stvara toliko poželjan hlad. Osim toga, drveće lišćara istovremeno obezbeđuje veći stepen privatnosti, jer deluje kao „spoljna zavesa“ koja zaklanja od neželjenih pogleda. Ako želite jednak stepen privatnosti i zimi, bolji izbor su četinari, koji i zimi zadržavaju iglice. S druge strane, njihova slabost upravo i jeste u tome što onemogućavaju pasivno grejanje unutrašnjosti preko zime. Možda su borovi najbolji kompromis u takvoj situaciji, pošto su im iglice tanke i retke, pa zimi propuštaju sunčeve zrake, a istovremeno predstavljaju suptilnu vizuelnu barijeru.
6.2. Koju vrstu drveća izabrati?
Ako se odlučite da zasenčite svoju kuću drvećem, trebalo bi da budete veoma oprezni prilikom odabira mesta. Korenje većih stabala ume da bude vrlo agresivno i može oštetiti kanalizacione, vodovodne ili instalacije druge vrste postavljene ispod površine terena, pa se zato moraju saditi na najmanje 4 m udaljenosti od vodova. Ovo pravilo se mora uzeti u obzir i kada su pitanju drugi elementi objekta, pošto onda kada je samo drvo dovoljno udaljeno od zgrade, njegovo korenje može za neku godinu početi da podiže staze, deformiše prilaze ili na neki drugi način ošteti okućnicu. Pored razmaka, treba izabrati i vrstu čije korenje raste u dubinu, a ne u širinu, a i sitnije, pošto vrlo visoka stabla podrazumevaju i razgranatiji korenov sistem. Naposletku, ni krošnja ne sme biti prevelika kada drvo dostigne svoj puni rast, jer će morati redovno da se orezuje da ne bi oštetila fasadu.
Idealna visina stabla za pasivno senčenje, zasađenog u blizini zgrade, je 6-8 m. Idealna širina krošnje bi bila 5-6 m. Takvo drvo će prekriti celu fasadu gornjeg sprata, ali istovremeno neće ugrožavati samu zgradu.