Za područje

    Bogatstvo različitih kultura na jednom mestu - opština Čoka!

    Članak je pregledalo čak 3014+ korisnika
    Jedna od glavnih odlika pokrajine na severu naše zemlje - Vojvodine, jeste njena multikulturalnost. Kroz vekove naseljavali su je brojni narodi koji su ostavili traga na svim poljima kulturnog i društvenog života. Multikulturalnost je svuda vidljiva - bilo da je reč o narodnoj nošnji, igrama i običajima, književnosti i umetničkom stvaralaštvu ili arhitekturi, sa akcentom na sakralne građevine. Pojedine opštine u Vojvodini se naročito izdvajaju bogatstvom kulturno - istorijskih spomenika koji svedoče o njenoj multikulturalnosti i plene svojom velelepnošću. Jedna od njih je Čoka, opština koja pripada Severnobanatskom okrugu.

    Tekst: Tanja Prolić 

    Teritorija opštine Čoka prostire se u istočnom delu Panonske nizije, između Tise, Moriša i Zlatice, na 321 kvadratnih kilometara. Graniči se sa teritorijama četiri opštine: sa Novim Kneževcem na severu, Kikindom na istoku, Sentom i Adom na zapadu. Opština Čoka broji osam naselja: najveće od njih i centar opštine je istoimeno naselje Čoka, dok su ostala naselja Ostojićevo, Padej, Sanad, Jazovo, Vrbica, Crna Bara i Banatski Monoštor. 

    Poseta ovoj opštini vodi vas na uzbudljivo istorijsko putovanje za pamćenje. Mi smo izdvojili tri znamenitosti koje biste trebali da posetite.

    Dvorac Lederera - raskoš vojvođanske aristokratije

    U leto 1781. godine u Beču, na prvoj javnoj licitaciji Komorskih dobara, Čoku kao severnobanatsku pustaru, tek oslobođenu od Osmanlija, kupili su braća Marcibanji - Lerinc, Imre i Ištvan za veliku svotu od 95.500 forinti. Tada počinje i istorija ovog velelepnog zdanja, najvećeg i najlepšeg u Čoki. 

    dvorac-lederera-coka.jpg
    Dvorac Lederera, izvor: opština Čoka

    Njegova gradnja je počela polovinom 19. veka. Prvobitno je zdanje bilo zamišljeno kao klasicističko obeležje, strogih simetričnih crta u njegovoj osnovi i fasadi. 

    Nije se stiglo ni do prve ploče a sa gradnjom su nastavili novi vlasnici Čoke i dvorca - bogati industrijalci Barber Agošton i Kluseman, pivari iz Kebanjija. Međutim, oni su vrlo brzo „štafetu” predali Karolju Švabu, koji je konačno uspeo da završi dvorac osamdesetih godina 19. veka. Zašto onda dvorac Lederera? 

    Krajem devedesetih godina 19. veka, Čoku i dvorac kupuju poslednji vlasnici - braća Lederer, Artur i Karolj. U vreme kada ga je kupila ova jevrejska porodica dvorac je bio završen pa su pažnju usmerili na uređenje imanja i parka. Obogatili su ga vrlo lepim stilskim nameštajem, umetničkim slikama i skulpturama. Poslednji spahija Đorđe Lederer je neposredno pred Drugi svetski rat  napustio zemlju, te tokom ratnih godina jedno vreme dvorac biva u posedu okupatora - Hermana Geringa lično. Nakon rata dvorac je predat na korišćenje poljoprivrednom dobru „Čoka”.

    Po arhitektonskoj koncepciji zdanje je građeno sa stilskim karakteristikama klasicizma, ali je kasnijim dogradnjama i obradom fasada poprimio i pojedine elemente eklektike, što je naročito primetno u rešenju glavne fasade gde se pojavljuju neorenesansni elementi, a to je u neposrednoj vezi sa pojavom istoricizma u arhitekturi i drugim oblastima umetničkog izražavanja.

    dvorac-lederera-opstina-coka.jpg
    Dvorac Lederera, izvor: opština Čoka

    Ova građevina elegantno žute boje je jednospratna, izduženog tlocrta i simetričnog rasporeda prostorija. Podužno je orijentisana sa glavnim ulazom na prednjoj fasadi, okrenutoj prema Potiskoj ulici. Prednja fasada je raščlanjena sa dva bočna, jednaka rizalita i najvećim - centralnim rizalitom. Centralni rizalit se završava arkadnim frizom i frontispisom, i na njemu dominira terasa na spratnoj visini, sa ogradom od kovanog gvožđa i tri prozora, na koju se izlazi iz najveće, centralne prostorije dvorca, u kojoj su se organizovali balovi i svetkovine. 

    Prozori su ritmično raspoređeni u nizu, u prizemlju sa ravnom gornjom gredom, a na spratu su prozori sa lučnim završetkom. Uokviruje ih profilisana špaletna. Ima ih ukupno 26 na glavnoj fasadi. 

    Krovište je četvoroslivno, ulepšano sa krovovima na rizalitima sa bočnih strana. 

    Rimokatolička Crkva Svetog Trojstva - praćenje tokova stilskih preobražaja

    Ova sakralna građevina posvećena Svetom Trojstvu, podignuta je u duhu klasicizma 1808. godine donatorstvom plemićke porodice Marcibanji, koja je naročitu pažnju posvetila uređenju enterijera iste. Godina završetka gradnje je zapisana u timpanonu iznad ulaznih vrata. 

    rimokatolicka-crkva-coka.jpg
    Rimokatolička Crkva Svetog Trojstva, izvor: opština Čoka

    Crkva je građena u periodu prelaza stilova, prateći tokove stilskih preobražaja od baroka ka klasicizmu, što je pogotovo primetno u pojedinim dekorativnim elementima koji su karakteristika „copf” stila. U pitanju je jednobrodna izdužena građevina sa polukružnom oltarskom apsidom na istoku i visokim zvonikom na zapadu koji se uzdiže iznad pročelja. Sa obe strane ulaza smeštena je po jedna polukružna niša sa slobodnom skulpturom svetitelja.

    Reprezentativni izgled građevine je ostvaren bogatom arhitektonskom dekoracijom na zapadnom pročelju. Glavni ulazni portal, uokviren polustubovima koji nose timpanon, istaknut je monumentalnim prislonjenim pilastrima, floralno ornamentisanom trakom i timpanonom na koji se nadovezuje zid zabata. 

    Unutrašnjost hrama je oslikala radionica Paula Trogera, profesora bečke Akademije, dok su predstave Petra i Pavla u retkoj tehnici gipsozaiku delo njegovog saradnika Kepa Volfganga. Slikarski radovi u hramu izvedeni su u duhu najboljih baroknih ostvarenja.

    crkva-svetog-trojstva-coka.jpg
    Rimokatolička Crkva Svetog Trojstva, izvor: opština Čoka

    Hram Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja u Ostojićevu - svetinja pored nekadašnje svetinje

    Ova sakralna građevina podignuta je u periodu od 1818. do 1822. godine. Istočno od nje nalazila se crkva koja seže u dalju prošlost. Naime, prema pisanim izvorima iz 1758. godine, administrator temišvarske eparhije Arsenije Radivojević navodi da je crkva u Tisa Sent Miklošu (današnje Ostojićevo) postojala već te godine, a da je izgrađena još ranije i posvećena sv. Nikoli. O nekadašnjoj crkvi, koja je bila prva srpska svetinja u tom mestu, svedoči spomen-krst na mestu njenog oltara koji postoji i dan - danas. 

    hram-prenosa-mostiju-svetog-oca-nikolaja-coka.jpg
    Hram Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja, izvor: opština Čoka

    Hram Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja je u osnovi jednobrodna građevina sa poligonalnom apsidom i pevnicama na istoku, te pročeljem na zapadu iznad kojeg se uzdiže zvonik.

    Kada je crkvena opština 1847. godine prikupila pozamašan iznos sredstava angažovala je tada već poznatu braću Mihaila i Lazara Janića iz Arada za drvorezbarske radove na ikonostasu, za ramove ikona, rad na pevnicama i dr. Oni su u periodu od 1847. do 1856. godine, što saznajemo iz knjiga računa, izveli sve drvorezbarske radove u crkvi. Pozlaćivanje celokupnog drvoreza ikonostasa delo je Karla Lisija, pozlatara iz Kikinde, dok je bečki slikar Edvard Fihtner izvršio marmorizaciju stolova, još neku drvenariju i pozlatio manji deo osvećenih predmeta. Rezbarija i slikarski rad izvedeni su u stilu klasicizma, a ikone su rađene tehnikom ulja na drvenoj podlozi.

    hram-coka.jpg
    Hram Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja, izvor: opština Čoka

    Ukoliko želite da sa prijateljima ili članovima porodice istražite neku domaću destinaciju, neka vaš izbor padne na opštinu Čoku. Duh prošlih vremena i bogata tradicija vojvođanske ravnice jasno su prikazani kroz znamenitosti ove banatske opštine. Asocijacija za Banat nisu samo nepregledna polja suncokreta, stabla duda, štrudla, kitnikez i ludaje, već i bogatstvo kultura na njegovoj teritoriji, što je jasno vidljivo na tlu opštine Čoka. 

    3014
    Autor: Daibau trendovi magazin

    Da li Vam je članak bio koristan?


    Ideje za uređenje doma

    Magazin pun svežih ideja i saveta naših autora za uređenje vašeg stambenog prostora.

    Uslovi korišćenja I Politika privatnosti I Informacije o kolačićima I Impressum
    © 2023 Daibau.rs, Daibau sistem DOO | Sva prava su zadržana