Za područje

    Tamo gde se sreću priroda i tradicija - Put kroz opštinu Čajetinu

    Članak je pregledalo čak 3601+ korisnika
    Jedna od glavnih turističkih destinacija u našoj zemlji, koja privlači kako domaće tako i inostrane turiste, jeste planina Zlatibor. Stopića pećina, Muzej na otvorenom „Staro selo” u Sirogojnu, Gostiljski vodopad, Zlatiborsko jezero, samo su neka od odredišta koja vrve od posetilaca, koji pored prirodnih i kulturno - istorijskih znamenitosti uživaju u bogatoj gastronomskoj ponudi i narodnim rukotvorinama po kojima je ovaj kraj i poznat. Opština Čajetina obuhvata centralni deo planine Zlatibor i prostire se na površini od 647 kvadratnih kilometara. Podrazumeva dva veća naselja - Čajetinu, koja je sedište opštine i administrativni centar, Zlatibor, koji je turistički centar kao i 19 seoskih mesnih zajednica. Mi smo istražili šta još ne biste trebali da propustite prilikom obilaska ovog kraja i za vas izdvojili nekoliko znamenitosti.

    Tekst: Tanja Prolić

    opstina-cajetina.jpg
    Opština Čajetina, izvor: sajt www.zlatibor.org

    Biblioteka „Ljubiša R. Đenić“ - ustanova kulture prekrivena patinom „preživelih” vremena

    Ova ustanova kulture je nastala pre više od jednog veka, tačnije davne 1904. godine, osnivanjem Zlatiborske čitaonice sa sedištem u Čajetini. Prota Radosav Simić je ovoj biblioteci poklonio 250 knjiga, koje su zajedno uz druge knjige nepoznatih darodavaca bile jezgro sadašnje biblioteke, koja danas poseduje fond od preko 50 000 knjiga. U međuratnom periodu (između dva svetska rata) biblioteka je bila centar prenošenja opšte kulture i prosvećivanja u celom zlatiborskom kraju, a danas je ona svojevrsni centar kulture u kojem se ne pravi razlika između oblika kulturnog ispoljavanja, već se u istoj kultura poima kao istinska potreba koja pruža osobenu vrstu lepote kroz slobodno ispoljavanje stvaralačkog duha. 

    biblioteka-ljubisa-djenic.jpg
    Biblioteka „Ljubiša R. Đenić“, autor: foto-studio Nikić

     

    Biblioteka „Ljubiša R. Đenić“prostire se na površini od 612 kvadratnih metara u tri etaže i nalazi se u samom centru Čajetine. Smeštena je u jednoj od najstarijih i najlepših zgrada u varoši,  izgrađenoj 1910. godine za potrebe osnovne škole. Dok naučno, dečije odeljenje i čitaonica omogućavaju miran rad u tišini, sala je mesto okupljanja knjigoljubaca, stvaralaca, književnika, umetnika, učesnika koncerata, seminara, kao i drugih edukativnih programa. 

    biblioteka-nekad.jpg
    Biblioteka „Ljubiša R. Đenić“, izvor: arhiv Biblioteke „Ljubiša R. Đenić“

     

    Ono čime se ova ustanova kulture, koja je inače dobitnik uglednog društvenog priznanja „Kapetan Miša Anastasijević” za 2013. godinu, može pohvaliti jeste i vrlo vredna i značajna zbirka starih i retkih knjiga koja podrazumeva 73 primerka, a najcenjeniji deo ove zbirke čine izdanja do 1868. godine. Jedinstvena je i po tome što u svom fondu osim knjiga ima i Muzejsku zbirku koja je osnovana 1951. godine. Ovaj mali muzej sprovodi delatnost sakupljanja, zaštite, čuvanja i prezentovanja predmeta iz bogate kulturno - istorijske baštine zlatiborske regije, u čiji sastav ulazi i Spomen-zbirka đenerala Krste Smiljanića.

    Biblioteka poseduje i posebno izdvojen fond knjiga „Spomenici kulture” od 28 primeraka, koji predstavlja knjige štampane u toku Prvog i Drugog svetskog rata.

    ljubisa-djenic.jpg
    Biblioteka „Ljubiša R. Đenić“, autor: foto-studio Nikić

     

    U suterenu je skladište knjiga opremljeno adekvatnim policama koje obuhvata 88 kvadrata, podstanica, ostava, stepenište. Na prvom spratu nalazi se ulazni hol, higijenski prostor, stepenište, odeljenje za opremu knjiga, čitaonica za odrasle, čitaonica za decu, drugi deo ulaznog hola i stepenište, ostava i toaleti, ukupno na 256 kvadrata. Potkrovni deo obuhvata 253 kvadrata i u njemu su smešteni hol, stepenište, higijenski deo, čajna kuhinja, salon, muzejska zbirka (u zastakljenim vitrinama i postamentima), kancelarije, ventilaciona komora i sala sa stotinak mesta za kulturno - prosvetne događaje koja se prostire na 131 kvadratnih metara.

    Galerija na Borovoj Glavi - sinteza tradicije i umetnosti

    U selu Dobroselica, na uzvišenju koje pripada zaseoku Borova Glava, nalazi se galerija koju je sagradio čuveni slikar poreklom iz ovog kraja, Božidar Kovačević. On ju je darovao svom rodnom kraju sa težnjom da u njoj uvek živi dah kulture i lepote koji će omlemenjivati život meštana ali i turista koji posećuju ovu regiju. 

    galerija-na-borovoj-glavi.jpg
    Galerija na Borovoj Glavi, izvor: Aleksandra Kovačević

    Kovačević je na početku kupovao stare, opustele brvnare u Šuljagama, Jablanici i drugim okolnim selima. Tako je kupio i četiri drvene kuće koje datiraju iz prve četvrtine prošlog veka koje su rasklopljene i prenete na zaravnjeno brdašce iznad puta i ponovno sklopljene uz veliku pomoć seoskog majstora Vidojka Kovačevića iz Dobroselice. Božidaru Kovačeviću je u velikoj meri u osmišljavanju budućeg prostora pomogao njegov prijatelj, arhitekta Branko Karadžić. 

    Kuće su postavljene na uglove četvrtaste osnove, a između njih su izgrađene duge galerije sa kamenim spoljašnjim zidovima, drvenim krovovima i prednjom fasadom koja je sva bila u prozorima. Sve građevine su uokvirivale veliko dvorište, dok je ulaz predstavljala visoka drvena kapija naslonjena na kamene zidove sa obe strane - bilo je ovo malo utvrđenje kulture.

    borova-glava-galerija.jpg
    Galerija na Borovoj Glavi, izvor: Aleksandra Kovačević

    Galerija na Borovoj Glavi je svečano otvorena 1981. godine. Od njenog osnivanja pa do današnjeg dana smenjivala su se tri perioda koja su obeležila njen rad. Prvi period predstavlja i prvu deceniju postojanja galerije - tada buja umetnički život, organizuju se izložbe, različita kulturna dešavanja, sve vrvi od posetilaca, sve do jula 1991. godine kada je u velikom požaru uzrokovanom gromom, u vatri nestala polovina galerijskog kompleksa, nekoliko stotina crteža i slika, fotografija i razne dokumentacije, kao i dobar deo zbirke starih upotrebnih predmeta koje je slikar godinama pribavljao i izlagao. 

    Ovim počinje turoban drugi period rada galerije koji je slikaru doneo i ličnu tragediju - njegova supruga koja mu je bila veliki oslonac preminula je od teške bolesti. Uprkos ratnim godinama i siromaštvu, Galerija se izdigla iz nedaća i kreće njena obnova, međutim 2010. godine umire njen tvorac, slikar Božidar Kovačević.

    kovacevic-borova-glava.jpg
    Galerija na Borovoj Glavi, izvor: Aleksandra Kovačević

    Tada nastupa treći period „života” Galerije na Borovoj Glavi. Slavenka i Aleksandra, umetnikove ćerke koje su i same pošle stopama svog oca, nisu odustale od njegove zaostavštine, čak štaviše doprinele su da kulturni i umetnički život u njoj bude još raznovrsniji i bogatiji. Osmislile su multikulturalni festival „Zalet” (Zlatiborsko Art Leto) 2016. godine, obnavljajući tradiciju letnjih okupljanja umetnika, ovoga puta iz različitih umetničkih branši. 

    Crkva brvnara u Jablanici i sobrašice - neprocenjivo dragocena pojava u nasleđu našeg naroda

    U zlatiborskom selu Jablanica nalazi se crkva brvnara posvećena Pokrovu Presvete Bogorodice sa sobrašicama (šatrama) oko nje i ove građevine zajedno predstavljaju jedinstvenu kulturno - istorijsku celinu.

    crkva-jablanica.jpg
    Crkva brvnara u Jablanici, izvor: Turistička organizacija Zlatibor

    Crkva brvnara je, prema saznanjima, podignuta 1838. godine kao grobljanska, a ubrzo su seoski domaćini za potrebe svog boravka tokom crkvenih praznika uz nju počeli da grade nekoliko drvenih sobrašica - pokrivenih drvenih građevina sa socijalno - religijskom funkcijom. 

    Zbog svojih vrednosti crkva je stavljena pod zaštitu države 1948. godine kao nepokretno kulturno dobro - spomenik kulture. Godine 1979. bogomolja je proglašena za nepokretno kulturno dobro od velikog značaja za Republiku Srbiju. 

    Crkva u Jablanici je, kao i druge brvare u Zlatiborskom kraju, izgrađena od crnog bora. Duga je 9,5 metara, dok njena širina iznosi 5,25 metara. Njen oltarski deo je na istoku zaobljen, dok su na zapadu očuvana izvorna drvena vrata sa nadasve zanimljivom ornamentikom. U prošlosti je krov crkve bio od šindre, međutim kasnije je prepokriven pocinkovanim limom.

    Unutra se nalazi oltarska pregrada, pod od dasaka i zasvođeni deo tavanice na istočnom delu broda, dok je na zapadnom delu ravan. U svojoj originalnoj verziji crkva brvnara nije imala plafon, ali je on u novije vreme napravljen od lamperije.

    Duborez i ornamentika su izraženi naročito na vratima, prozorima i pojedinim delovima krovne konstrukcije. Vrata koja se nalaze na zapadnom delu crkve, pored skromne biljne i geometrijske ornamentike, dekorisana su letvicama koje su cik-cak pričvršćene kovanim klincima. 

    Od okolnog prostora građevina je odvojena crkvenom ogradom sa lepim malim vratima na zapadnoj strani. Levo od kapije nalazi se drvena zvonara. Zvonik jablaničke crkve viši je od nje zbog boljeg odjekivanja zvuka zvona. Čini ga jednostavna zatvorena građevina čija visina iznosi oko sedam metara, koja je podignuta na četiri pobodena stupca, koji su zbog čvrstoće poprečno povezani letvama na nekoliko nivoa, i okovana vertikalno postavljenim daskama. Na njegovom vrhu je mali krov ispod koga je obešeno zvono. 

    Oko jablaničke crkve nalazi se nekoliko spomenika podignutih poginulim ratnicima. Iznad crkvene ograde prema istoku, van crkvene porte, nalaze se dva stara groba sa spomenicima od sige, međutim ne mogu se identifikovati. Na osnovu načina podizanja ovih spomenika i grobnice naslućuje se da je tu bio sahranjen neki značajan čovek iz ovog kraja.

    U porti jablaničke crkve pojedine porodice su izgradile sobrašice, koje se poznate i pod drugim imenima - rodovske trpeze, šatre, trpezare i sobre. One su podizane u duhu ranohrišćanskih agapa - zajedničkih večera ljubavi i predstavljaju sasvim osobene graditeljske tvorevine, zatvorenih zidova pod krovom ili samo natkrivene trpeze sa klupama. Njihovi vlasnici i pozvani gosti koristili su ih samo povremeno - tri puta godišnje i to za praznike Petrovdana, Preobraženja i Pokrova Bogorodičinog. Domaćice iz kuće vlasnika sobrašice su služile posnu hranu, nazdravljalo se za srećno pričešće koje ukućanima treba da donese zdravlje, uspeh, rodne i mirne godine. 

    sobrasica-cajetina.jpg
    Sobrašice, izvor: Turistička organizacija Zlatibor

     

    Sobrašice su građene u nekoliko tipova. One porodice čije su okućnice bile najbliže crkvi gradile su samo „sovre sa klupama na otvorenom prostoru. Oni koji su pak bili na većoj udaljenosti oko sovre su pravili niske ograde, a visoki ugaoni direci su držali krovove od dasaka. Porodice koje su se nalazile na najvećoj udaljenosti podizale su sobrašice u vidu jednodelnih kuća, sličnih vajatima. Materijal od koga su građene uvek je bila borova građa i to za krov uvek „srčanica, odnosno središnjica starih stabala punih smole koja drvetu daje dug vek trajanja. Zidovi sobrašica su se podizali od tesanih talpi, a krov je od dasaka na dve, tri ili četiri vode. Ono što je karakteristično za sobrašice jeste da nijedan objekat nema temelj već su umesto njega one postavljene na četiri ugaona kamena.

    Očuvane i zaštićene sobrašice oko jablaničke crkve su jedinstvena i neprocenjivo dragocena pojava u nasleđu našeg naroda, a naročito u oblasti zlatiborskog Starog Vlaha. Uz crkvu brvnaru Pokrova Bogorodičinog, zaštićene su kao spomenik kulture od velikog značaja. 

    Titova vila - svojevrsni „muzej” iz međuratnog perioda

    Ovo je jedini objekat u užem centru Zlatibora koji je zaštićen kao nepokretno kulturno dobro. U pitanju je zdanje iz međuratnog perioda koje je pripadalo beogradskom advokatu Aleksandru Pavloviću.

    titova-vila.jpg
    Titova vila pre, izvor: Turistička organizacija Zlatibor

     

    titova-vila-cajetina.jpg
    Titova vila sada, izvor: Turistička organizacija Zlatibor

    Prvi nezvaničan naziv građevine, još i pre nego što je okončana gradnja, bio je „Malgre Andree“ („Uprkos Andre“). Ovaj naziv duguje supruzi Aleksandra Pavlovića, gospođi Andre. Rodom Francuskinja, gospođa Andre nije želela vilu na „udaljenom i divljem” Zlatiboru, ali je njen suprug bio uporan i izgradio modernu vilu za vrlo kratko vreme. 

    Nakon Drugog svetskog rata vila je u promenjenom društveno - političkom sistemu ekspropisana i od tada neprekidno menja vlasnike: prvo je proglašena za Titovu vilu, iako on u njoj nikada nije boravio, osim za vreme jednog kratkog ručka u dvorištu vile 1974. godine. Potom je kao vila Predsedništva Vlade SFRJ zaštićena kao kulturno dobro, a onda je data na korišćenje Radio televiziji Srbije. Nakon što je decenijama menjala vlasnike, 2012. godine, rešenjem državne Agencije za restituciju, vila je vraćena Pavlovićevim potomcima. 

    Građevina je danas restauirana u muzej - restoran i od oktobra prošle godine otvorena za sve goste i turiste. Nalazi se u sklopu apartmanskog kompleksa „Titova vila Zlatibor“, očuvana je u svom izvornom izdanju, te nastavlja da čuva istoriju i svim svojim posetiocima omogućava da zavire u deo njene prošlosti. Specifičnost ovog restorana je „rekonstrukcija“ specijaliteta koja su se u raznim prilikama posluživala Josipu Brozu Titu i njegovim gostima, te jelovnik obuhvata stare i dobre domaćinske zakuske i komplet lepinje, ali i evropsku kuhinju i vina. Šarmantni francuski, ali pomalo i rustični dekor koji dominira, predstavlja svojevrsnu vrstu putovanja.

    Hotel Palisad - sklad „stare” arhitekture i savremenog renoviranog enterijera

    U pitanju je kompleks koji čuva svoju autentičnost i jasnu interakciju sa prirodom koja ga okružuje već 56 godina. Arhitekta hotela bila je Jovanka Jeftanović.

    hotel-palisad.jpeg
    Hotel „Palisad”, izvor: Hotel „Palisad”

    Zaštitni znak hotela Palisad ostao je autentični „dnevni boravak” oplemenjen motivima nestvarnih pejzaža, portreta i skulptura velikih majstora srpskog likovnog stvaralaštva. 

    Danas je to moderan kompleks koji podrazumeva 196 soba. Njihov enterijer karakteriše originalni planinski dizajn: drvo u prvom planu, panjevi i štrikani prekrivači koji oživljavaju autentičnu tradiciju zlatiborskog kraja. Alpski karakter i rustični planinski detalji koji upotpunjuju atmosferu nemenjeni su svima onima koji žele da se apsolutno prepuste i odmore i dušu i telo. 

    Sklad „stare” arhitekture i savremenog renoviranog enterijera, istančanog ukusa i elegancije, čini ovaj hotel prepoznatljivim ne samo na Zlatiboru već na području cele Srbije. Na samo stotinak metara nalazi se centralni trg i Zlatiborsko jezero kao i drugi najznačajni lokaliteti na ovoj planini.

    U opštini Čajetina prožimaju se predano očuvana tradicija i običaji sa bogatom kulturom i istorijom ovog kraja što potvrđuju i navedene znamenitosti na njenoj teritoriji. Pored kulturno - istorijskog nasleđa ovaj kraj odlikuju prirodni predeli izuzetne lepote, prijatne klime, prostranih proplanaka, bujnih pašnjaka, vodom bogatih planinskih potoka. 

    3601
    Autor: Daibau trendovi magazin

    Da li Vam je članak bio koristan?


    Ideje za uređenje doma

    Magazin pun svežih ideja i saveta naših autora za uređenje vašeg stambenog prostora.

    Uslovi korišćenja I Politika privatnosti I Informacije o kolačićima I Impressum
    © 2023 Daibau.rs, Daibau sistem DOO | Sva prava su zadržana