U nastavku:
1. Prirodni, veštački i dekorativni kamen
Kamen je oduvek bio popularan građevinski materijal za popločavanje i oblaganje. U savremeno doba kamenom se najčešće oblažu terase i cokle kuća, tavanice, balkoni, potporni/uporni zidovi, staze i putevi, stubovi, ognjišta, baštenske ograde i slično. Razne vrste kamena odlikuju vrlo različita svojstva i izgled, tako da je izbor raznolik koliko i obiman.
Prilikom kupovine prirodnog kamena za oblaganje proverite kvalitet: da li je kamen ujednačene debljine, boje, da li će se kruniti ili listati i da slučajno nema vidljivih pukotina. Kao da brojnost vrsta prirodnog kamena sama po sebi nije dovoljna, savremene tehnologije su omogućile da se pojave i dodatne nove vrste veštačkog ili ukrasnog kamena. Po izgledu se gotovo ne razlikuje od prirodnog, ali je veštački kamen znatno jeftiniji.
2. Popločavanje kamenom
Popločavanje kamenom nije tako lako kao što možda na prvi pogled izgleda. Zbog nepravilnih oblika i različitih debljina, zahtevniji je čak i od polaganja keramike. Za popločavanje kamenom je potrebno prvo dobro učvrstiti, zapravo, sabiti i konsolidovati podlogu, koja mora biti najmanje 10 cm ispod nivoa zemlje i obezbediti nagib od najmanje 2% za drenažu. Za veća opterećenja, onakva kakva, recimo, trpe prilazi i povozne površine, moraju se koristiti deblje ploče. Nanosi se debeo vezivni sloj u koji se postavljaju samo suve i očišćene ploče. U vezivu ispod kamena ne bi smelo da bude šupljina (najčešće mehurića vazduha zato što će to kasnije ubrzati razglavljivanje ploča), a fugne treba da budu ravnomerne širine 2-3 cm.
Na kraju, postavljen kamen se fuguje malterom od peska, cementa, vode i aditiva za elastičnost. Spojevi moraju biti očišćeni od prašine i drugih nečistoća. Pri tom, treba izbegavati fugovanje pregrejanog ili hladnog kamena, jer je takav materijal maksimalno rastegnut, odnosno, skupljen, pa takvi spojevi mogu brzo da popucaju. Na kraju sledi čišćenje kamena, uklanjanje cementnog mleka i ostataka maltera. Takođe je moguće zaštititi kamen od nakupljanja nečistoća specijalnim završnim premazima koji čine i to da kamen deluje kao da je mokar ili suv.
3. Kamene ograde (gabioni ili gabionski zidovi)
Gabion je još jedan naziv za kamenu ogradu, a sama reč je italijanskog porekla; reč „gabbia“ znači kavez, a „gabbione“ velika korpa. Ovakvu vrstu kamenih ograda, odnosno, gabionskih zidova lako ćete i svuda prepoznati po tome što izgledaju kao kamenje poređano u mreži. Karakteriše ih jednostavna gradnja, dug vek trajanja i praktično nikakvo održavanje; s druge strane, odlično umanjuju buku apsorbujući zvuke iz okoline, i na kraju krajeva, jesu i estetski zadovoljavajuće rešenje.
Na račun prirodnog, ali i modernog (estetskog) izgleda, kamene ograde se stapaju s okolinom i okućnicom. Kada je u pitanju podizanje ovakvih kamenih ograda, odnosno, potpornih/upornih zidova za zaštitu od erozije i stabilizaciju tla, budući da se zapravo radi o punjenju mreža kamenjem, u tu se svrhu može koristiti isključivo kamen otporan na mraz. Mreže se prave od pocinkovanih čeličnih šipki ili heksagonalno upletenih žica. Oblik i način formiranja same ograde je praktično neograničen, jer se kamenje može ređati na bezbroj načina. Jedini uslov, odnosno, ograničenje u tom pogledu je to da se mora napraviti odgovarajući, posebno projektovan betonski temelj zbog same težine kamenja.