U nastavku:
1. Potporni/uporni zidovi
Pre svega, potporni zid se gradi da bi sprečio eroziju terena, a uporni zato da bi štitio ukopanu stranu. Bilo da su u pitanju jedan ili drugi, bilo da zid pravite iz realnih ili isključivo estetskih razloga, on mora biti stabilan da bi bio siguran i da se ne bi urušio. Betonski elementi, blokovi, škarpe, žardinjere, rasteri, ali i cigla, dekorativna opeka ili elementi od kompozitnih materijala, tj. dekorativno kamenje i betonski komadi, jesu fabrički proizvedeni građevinski elementi koji se koriste za gradnju potpornih/upornih zidova, nasipa i kosina.
1.1. Potporni/uporni zidovi od betona
Ova vrsta konstrukcija se kod nas i dalje najčešće pravi od betona. Prednosti betonskog zida su, pre svega, jednostavna i brza gradnja, zbog čega ga mnogi više vole nego kameni. Ako vam smeta izgled sirovog betona, tik uz njega možete posaditi penjačice ili više žbunje koje će ga na kraju prerasti i pokriti ili ga možete ofarbati, pa čak i podići dodatni cigleni zid tik uz betonski, koji bi imao čisto dekorativnu, a ne ulogu nosača. Premda je dovoljan jedan red cigala, ovaj tip duple gradnje je naravno skuplji i nije najracionalniji.
2. Betonski blokovi ili armirani beton?
Betonski potporni/uporni zidovi se mogu praviti od betonskih blokova, lomljenih ili cepanih, škarpi, rastera ili sličnih, građevinskih punih ili šupljih elemenata, sa fugnama ili bez njih - dakle, gotovih fabričkih proizvoda, ali svakako se mogu podići i ulivanjem odgovarajuće betonske mešavine u pripremljenu drvenu oplatu. Po potrebi se u tu drvenu oplatu ugrađuje i dodatna armatura.
2.1. Betonski blokovi za potporne/uporne zidove
Betonski blokovi za zaštitne zidove su idealno rešenje, jer su jednostavni za upotrebu i nećete naići na veća iznenađenja prilikom podizanja takvih konstrukcija. Ako hoćete da napravite potporni ili uporni zid od betonskih blokova, prvo se mora pripremiti armirano-betonski temelj, tako da izlivanje betona ionako nećete moći da izbegnete u potpunosti. Kada je temelj gotov i beton suv, počinje slaganje betonskih blokova jedan na drugi. Blokovi se međusobno povezuju malterom, koji ih spaja u čvrstu celinu.
2.2. Armirano-betonski potporni/uporni zidovi
Ova verzija zaštitnog zida je nešto zahtevnija. Prvo se priprema temelj, a zatim počinje postavljanje armature. Preporučljivo je da građevinski inženjer pripremi plan i proračun količine i veličine armature, budući da sami, osim ako niste stručnjak iz oblasti građevine, najverovatnije nećete znati da napravite neophodne proračune koji će garantovati stabilnost i trajnost zida. Premalo armature može dovesti do urušavanja zida, dok previše predstavlja nepotreban finansijski trošak, a nema stvarnu funkciju. Podizanje zida počinje šalovanjem. Za oplatu se mogu upotrebiti obične daske; koriste se i metalni nosači ali su oni znatno skuplji od drvenih, pa se sreću uglavnom na gradilištima većih firmi, dok za ovakvu gradnju nisu ni praktični ni rentabilni. Kada su oplata i armatura gotove, počinje se s izlivanjem betona.
Armirani beton konačnu čvrstinu i otpornost na pritisak te zatezne sile postiže nakon 28 dana sušenja.
3. Fabrički proizvedeni betonski blokovi
Posebna verzija betonskog sigurnosnog zida je montažni betonski zid, koji se iz fabrike transportuje do gradilišta i postavlja kao montažni element. Prednost montažnog betonskog potpornog/upornog zida u odnosu na klasično zidanje betonom je kraće vreme izvođenja, veći kvalitet betonskog elementa i najčešće niža cena. Pročitajte više o betonskim zidovima i ogradama u odgovarajućim člancima na našem sajtu.
4. Kameni potporni/uporni zidovi
Potporni ili uporni zidovi od kamena su veoma popularni zato što izgledaju rustično i savršeno se uklapaju u okolinu. Takođe se dobro slažu sa stazama i prilazima oko kuće koji su popločani kamenom, pa zajedno čine da dom ostavlja snažan i primamljiv utisak. Međutim, treba imati na umu da su ovakve konstrukcije nešto skuplje od betonskih, pošto je čak i najjeftinija vrsta kamena skuplja od betona. Iako kameni zid svakako neće biti građen od mermera, biće skuplji.
5. Kamen za potporni/uporni zid
5.1. Izrada potpornog/upornog zida od lokalnog kamenja
Za zaštitni zid, najbolje rešenje je upotreba autohtonih, lokalnih vrsta kamena iz bliskog okruženja. U svakom slučaju, treba izbegavati vrste kamena manje otporne na vremenske uslove. Takve vrste su one od poroznih stena koje upijaju mnogo vode ili škriljci koji se lako cepaju i lome. S druge strane, opet, ni veoma tvrdo kamenje nije baš poželjno, iako je izuzetno stabilno u svim vremenskim uslovima, budući da se teško obrađuje.
Kamen koji je tek doteran direktno iz kamenoloma ne može se odmah ugraditi u zid, jer se prvo mora oklesati na određenim delovima. Takva obrada je teža što je kamen tvrđi.
5.2. Zaštitni zid mora biti odgovarajuće veličine
Pri odabiru vrste kamena za potporni ili uporni zid treba uzeti vrstu odgovarajuće tvrdoće i veličine, onu koja će moći da se bez mnogo obrade odmah upotrebi. Preveliko kamenje će zahtevati previše posla, a previše sitno će učiniti da konstrukcija izgleda čudno, nestabilno i kao na brzinu sklepana, a svakako će produžiti vreme rada i zahtevati više maltera nego što je neophodno.
Lomljeni kamen se može naručiti iz kamenoloma, a obrađen, koji se smatra skupljom verzijom, može se nabaviti kod raznih kamenorezaca. Obične vrste kamena su dostupne kod dobavljača građevinskog materijala.
6. Izrada kamenog sigurnosnog zida na dva načina
6.1. Izrada kamenog zida sa cementnim malterom
Prvi način izrade kamenog zida smatra se jačim. Posebnost ovog načina rada je što se kamenje slaže u sloj cementnog maltera, koji komade vezuje u čvrstu celinu. Prednost podizanja zida od kamena sa cementnim malterom je čvrstina, dok je nedostatak vodonepropusnost zbog koje moraju da se prave drenažni otvori.
6.2. Izgradnja kamenog zida mešavinom peska i zemlje
Podizanje zaštitnog zida od kamena pri kom se kao vezivo koristi mešavina peska i zemlje smatra se suvom gradnjom. Fugne između kamenja se ispunjavaju mešavinom peska i zemlje. Takav potporni ili uporni zid je dovoljno čvrst premda porozan do visine od 1 m.
7. Potporni/uporni zidovi - izrada
7.1. Pravilna konstrukcija zidova zahteva dobar temelj
Tokom pripremnih radova, prvo se iskopava deo zemlje direktno pored linije budućeg zida, zapravo, pravi kanal za temelj. U najvećem broju slučajeva temelj se izliva od betona, običnog ili armiranog, jer je tako lakše, brže i jednostavnije, premda i on može biti od istog kamena kao i budući zid, s tim što se zaliva cementnim malterom. Bez obzira na način na koji se temelj pravi, važno je započeti izgradnju zaštitnog zida na čvrstoj osnovi.
Beton ili armirano-betonski temelj se smatra boljom verzijom temelja.
8. Kamen za zaštitni zid – slaganje kamenja
8.1. Početak polaganja
Počinje se ređanjem kamenja preko temelja, u redovima jedan do drugog, a fugne ili praznine između njih se u hodu popunjavaju cementnim malterom (mokri način izvođenja) ili mešavinom peska i zemlje (suvi način izvođenja). Paralelno sa formiranjem redova i podizanjem zida, odvija se i zasipanje zemljom, pri čemu se posebna pažnja posvećuje drenažnom sloju.
8.2. Kamen za zaštitni zid – izbor kamenja
Lepše i veće kamenje bira se i stavlja na prednju stranu, a manje i ne tako lepo na zadnju stranu. Dok se kamenje ređa, vodi se računa da linije između komada budu manje-više ujednačene. Pre svega je važno da se u jednoj tački ne sastaju više od tri linije. Kamenje se postavlja na takav način da se blago naginje prema unutra. Prilikom polaganja mora se imati u vidu i ravnomerna iskošenost konstrukcije, koja u proseku treba da bude oko 20°. Potreban ugao nagiba najbolje se izvodi postavljanjem šablona od letvica. Na svaki kraj budućeg zida se namesti po jedan takav šablon, a između njih se razapnu konopci koji su istovremeno i linije budućih redova.
Pri postavljanju kamenja razapeti kanapi su od velike pomoći. Sledeći liniju kanapa, odnosno, ređanjem kamenih komada tik uz njega, dobiće se pravilna i lepa struktura, kao i stabilna konstrukcija.
8.3. Izrada kamenog zida i obrada fugni
Pri izvođenju kamenog zida sa cementnim malterom naročito je važna obrada fugni. Cementni malter može popuniti pukotine sve do spoljne ivice, što sa estetske tačke gledišta nije najbolje. Na taj način se gubi reljefnost i obim pojedinačnog kamenja, pa zid više ne izgleda kako bi trebalo, već je manje-više ravan i ujednačen. Ako se fugne ne popune do kraja, onda će lepota strukture kao i tekstura, oblik i boja svakog kamena doći do punog izražaja i pun volumen zida postaće sasvim očigledan.